Poreč

Poreč je turističko središte poznato po prekrasnom prirodnom ambijentu, dugoj turističkoj tradiciji, te brojnim i dobro opremljenim turističkim naseljima: Plava i Zelena laguna, Brulo, Pical, Špadići. God. 1844. parobrodsko društvo Austrijski Lloyd iz Trsta otvorilo je izletničku liniju u koju je uključen i Poreč, a već 1845. tiskan je i prvi turistički vodič grada. Osnovavši 1863. meteorološku stanicu u Poreču, markiz Polesini dao je na otočiću Sveti Nikola izgraditi dvorac u kojem su, nakon posjeta Eufrazijevoj bazilici, odsjedali mnogi odličnici.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća grad posjećuju visoki gosti: nadvojvotkinja Stephania, nadvojvoda Karlo Stephan i Karl Ludwig ili pak vojvoda od Parme, pa čak i kineski ambasador Li Fong Pao! U Poreču se podiže i prvi hotel (Alla cittá di Trieste). Prvo porečko javno kupalište podignuto je 1895. na otočiću Sveti Nikola, a 1910., istovremeno s izgradnjom prvoga velikog hotela (Rivijera), koji je na istom mjestu i danas, na južnoj strani grada uređeno je istoimeno kupalište. Od 1900., kada je donesen propis o posjedovanju cjenika za jela, pića i sobe, Poreč mnogo ulaže u turizam, a 70-ih godina postaje jedno od najprestižnijih hrvatskih turističkih odredišta. Kao turističko mjesto s najviše hotela, apartmanskih naselja, kampova, soba – Poreč turistima nudi raznovrsne sadržaje.

U mjestu postoji nekoliko stotina teniskih igrališta, fitness-centara, terena za sve vrste sportova, a nude se i jahanje, skijanje na vodi, bungee jumping, jedrenje i ronjenje. U tijeku godine održavaju se mnoge priredbe: koncerti ozbiljne glazbe (od svibnja do rujna) u Eufrazijevoj bazilici, večeri džeza u lapidariju porečkog muzeja ili pak slikovite pučke fešte u obližnjem Taru i Funtani. Kroz Poreč redovito vozi turistički vlak. Postoji i marina, dok je u obližnjem Vrsaru i sportsko uzletište »Crljenka«. Porec, grad, luka i turističko središte na zapadnoj obali Istre. Poluotok je odredio granice naselja u kojemu su i danas očuvani rimski građevni elementi: cardo-decumanus. Krajolik je niska i pitoma vapnenačka zaravan između doline Mirne na sjeveru i Limske drage na jugu.

Sportska dvorana “Žatika” višenamjenska je sportska dvorana u Poreču. Izgrađena je za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009., a svečano otvorena za Dan Grada 21. studenog 2008.[1] Dvorana je izgrađena za godinu dana, a građevina je ukupne površine oko 14 tisuća četvornih metara i ima ukupno oko 3700 mjesta. Višenamjenska dvorana sastoji se od velike dvorane s gledalištem te male i fitness dvorane.

U tlocrtnoj shemi porečkih ulica i danas se raspoznaje pravokutni raspored rimskog kastruma; potez decumanusa zadržao je karakter glavne uzdužne gradske prometnice. U VI. st. izgrađuje se kompleks Eufrazijeve bazilike. U nekoliko idućih stoljeća grad propada; obnavlja se tek potkraj XII. st.; u XIII. st. pojačava se gradski zid, a u XV. st. grad se, pred opasnošću od Turaka, ponovno utvrđuje. U XVIII. st. gradski zidovi, izgubivši svoju funkciju, postupno propadaju. U XIX. i XX. st. gradnjom nezgrapnih zgrada te osobito nasipanjem jugozapadnog dijela poluotoka, gdje je podignut hotel, narušava se homogenost gradske cjeline, a na istočnoj strani, izvan gradskih zidina, stvara se novo središte grada. Od obale, potezom nekadašnjeg rimskog carda, dolazi se do Trga Matije Gupca. S njega se desno skreće u Ulicu sv. Maura u kojoj je na južnoj strani gotička trokatnica iz XV. st., a na sjevernoj romaničko-gotička palača i nešto dalje jednokatna romanička tzv. Kuća dvaju svetaca s dva romanička reljefa svetaca u visini kata. Zapadno od Kanoničke kuće vodi uzak prolaz do kompleksa Eufrazijeve bazilike (sredina VI. st.), koji se sastoji od crkve, atrija, baptisterija i nekadašnje palače biskupije. Bogatstvom dekoracije i očuvanošću kompleks Eufrazijane jedan je od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti; 1997. upisan u UNESCO-ov registar svjetske spomeničke baštine.
Klima je vrlo blaga, bez velikih ljetnih sparina; prosječna je temperatura zraka u kolovozu, najtoplijem mjesecu, 24 °C, a u siječnju 4,5 °C. Prosječna godišnja količina oborina od 920 mm jednakomjerno je raspoređena tijekom cijele godine pa je vegetacija veoma bujna; šume borova i pinija dopiru mjestimično do mora. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, ribarstvo i turizam. Stari dio grada leži na malom poluotoku koji je od kopna odijeljen umjetnim prokopom, a s mora zaštićen otokom Sveti Nikola s kamenitom i pješčanom plažom. U lijepoj, borovima okruženoj uvali južno od grada su kupalište i prostrani kamp, a još južnije turistički kompleksi Plava laguna i Zelena laguna. Sjeverno od grada je turističko naselje Pical. Na križištu je magistralne cestovne prometnice (M2, E751) koja povezuje Poreč s Pazinom i Pulom te regionalne prometnice koja se pruža uz zapadnu obalu Istre.