Kamačnik

Izletište Kamačnik u Gorskom kotaru s restoranom, ribogojilištem i 3,5 km dugom neobičnom šetnicom punom mostova u zaštićenom prirodnom krajoliku, izazov je za svakog ljubitelja prirode. A takvi će ovdje naći još i više – kanjon Kamačnik (3 km), bogatu floru, pravu riječnu pastrvu. A sve to na dohvat ruke, autocestom do Vrbovskog u čijoj je blizini ovo turističko odredište. Tri kilometra ljepote nedirnute prirode.Kamačnik je zaštićeni krajolik svojim prirodnim ljepotama pobuđuje pozornost već dugi niz godina. Ovaj je dio prirode na području grada Vrbovsko već dugi niz godina predstavlja turističku atrakciju.

Posebna je atrakcija kanjona Kamačnik, čija je dužina od izvora do ušća 3 km, put koji vodi čas rubom stijene, čas drvenim mostovima sagrađenim iznad šumovita potoka do lijepe zelene doline, da bi se nakon još jednog kilometra među šumovitim obroncima otkrio kotao s dubokim tamnim jezercem, kraškim vrelom Kamačnika (410 m). Sam pješački put, mostići i galerije izgrađeni su 1961. Početni dio kanjona još je ljepši jer je obrastao bujnom šumom. Na samom ulazu u kanjon nalaze se ostaci stare pilane koja je izgorjela i koja ne nagrđuje prostor, već nas vraća u prošlost i daje okolišu posebno romantičan ugođaj. Tok potoka je nesvakidašnji, u izvorišnom dijelu teče nešto mirnije, dok se nizvodno od izvora preko brojnih kaskada, probija kroz uski kanjon, stvarajući brzace. Dodatnu ljepotu daje mu prekrasna modrozelena boja.
Ova je tekućica izuzetne ljepote, svaki metar njezinog toka drugačeiji je od predhodnog. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjizi Planine Hrvatske piše o Kamačniku kao o “sutjesci punoj divlje romantike”. Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijeku Dobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom i ujezeren. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala.

Kanjon se ističe bogatstvom biljaka. Na vlažnijim staništima rastu bukove šume, a na prisojnim kamenitijim stranama ima crnog graba i crnog jasena. Od ostalih biljaka tu ima i zaštićenih vrsta poput mekane veprine, lovorastog likavca, biskupske kapice, šumske urodice i sl., raznih vrsta paprati I šaševa. Na močvarnom tlu raste trava beskoljenka. Posebno je ekološki vrijedan dio područja podno zaselka Japići gdje bočno bujični potoci utječu u Kamačnik, a obronci su obrasli šikarama vrbe i šumarcima crne johe. Izvor samog Kamačnika još nije dovoljno istražen, ali je zanimljiv zbog endemične podzemne faune. Tako je nađen endemični podzemni račić, a potok je poznat i po populaciji riječne pastrve. U okolišu se zadržavaju i šareni daždevnjaci, a ponekad doleti i siva čaplja.
Na mjestu gdje Kamačnik ulazi u Dobru, nalazi se ugostiteljski objekt koji gostima nudi odmor uz domaću hranu i piće.
Do samog se ušća može doći automobilom, a blizina željezničke postaje i autoceste Rijeka-Zagreb, izlaz Vrbovsko, omogućuju jednostavan i brz pristup ovom fenomenu prirode.
Svaki dolazak u Kamačnik mora u duši probuditi osjećaj ljubavi prema prirodi i blagu koje ona nesebično dijeli sa nama. Prekrasni zaštićeni krajolik Kamačnik je nezamjenjivo mjesto za druženje ljudi koji u prirodi vide onaj pravi i stinski odmor.Zvukovi koji se prostiru kanjonom te lijepe riječice su jednostavno neponovljivi i svakom ljubitelju prirode nude ono što u vrevi grada sigurno neće naći.

Lonjsko Polje

PP Lonjsko polje smješten je u središnjem dijeli Republike Hrvatske, omeđen padinama Moslavačke gore i autocestom Zagreb-Slavonski Brod sa sjeverne, a rijekom Savom s južne strane. Na površini od 50.650 ha smjenjuju se pejzaži livada i pašnjaka s nizinskim poplavnim šumama te starim rukavcima (mrtvajama). No, osim svojih izuzetnih prirodnih odlika ovaj park prirode posjeduje i vrijednu kulturnu baštinu, posebice specifično graditeljstvo, folklor, obrt i pučko stvaralaštvo. Stoga je unutar njega vrlo važno očuvati i njegovo kulturološki identitet. Ovo veliko, nizinsko, poplavno područje rijeke Save, s pritocima Lonjom, Strugom, Pakrom Ilovom, Trebežom, Česmom i mnogim manjim pritocima čini ovaj prirodni krajolik jednim od najvrednijih močvarnih područja u Europi.

Park prirode Lonjsko polje obuhvaća površinu 506,50 km2. Ističe se velikim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta, a zanimljiva je i arhitektura posavskih drvenih kuća, koje su zbog svoje ljepote, očuvanosti i brojnosti pravi spomenik graditeljske baštine. Pojedinačni su prostori unutar parka prirode (ornitološki rezervati Rakita i Dražiblato) pod još strožim režimom zaštite. Močvarne livade, šume jasena, vrbe i topole tog rezervata značajne su za gniježđenje pataka, dok se u poplavnim hrastovim šumama, livadama i pasištima Lonjskog polja susreću rijetke europske životinje (orao štekavac i orao zmijar, siva i bijela čaplja, crna roda i dr.). U tom poplavnom području, gdje se visoke vode zadržavaju i do šest mjeseci, jedno je od najvećih mrestilišta šarana u Europi. Brojne su i druge tipične životinje za taj prostor (autohtona svinja, divlje svinje, konj hrvatski posavac, jeleni, srne, vidre, dabrovi, divlje mačke).

Promatranje ptica, biciklizam, šetnje, vožnja čamcima, jahanje konja, kupanje te ograničeni lov i ribolov temeljne su rekreacijsko-sportske aktivnosti. Gastronomska ponuda (riblji paprikaš, tzv. krapec na procep, gulaš od divljači i dr.), izleti i fotosafari u Lonjskom polju ostavljaju nezaboravan dojam. Što se tiče graditeljstva ovog područja, ono je zaista specifično. Odnos kuće prema rijeci uspostavljen je položajem građevine (kuće) uzdužnom duljom protegom okomito na riječni tok, a pročeljem okrenutim na vodu. Odnos prema poplavi uspostavljen je podizanjem građevine na temeljne stupiće (bapke) i u pravilu građenjem jednokatne građevine. Katni prostor je uvijek bio siguran od poplava. Trijem u prizemlju nazivan je ”pristašekom”, a naziv je vjerojatno potekao iz sojeničkih vremena. Tradicionalna posavska kuća građena je redovito od hrastovine. Temeljni okvir ”podsek”, s gredicama ”poprečnjakima”, nosi stijene od planjki povezane uglavnom na preklop ”hrvacki vugel”, u novije vrijeme ”njemački vugel”. Iznutra je kuća nabačena ilovačom pomiješanom s vodom i pljevom. Na podovima je ”klak” od zemlje ”žutulje” s dodatkom volovske krvi za površinsku čistoću. Pokrivena je drvenom šindrom. Ovakva kuća sabire u sebi prostorne odrednice čovjeka i mjesta.

Posebnu ulogu u Lonjskom polju ima i selo Čigoč. Interes istraživača selo je privuklo zbog velikog broja gnijezda roda kojih u selu ima preko 70. Ovo područje vidi priliku u razvoju seoskog turizma i prodaji vlastitih proizvoda koji zbog čistog okoliša mogu dobiti oznaku bio-proizvoda. Vrlo dobar primjer ovakvih sačuvanih tipova kuća je ruralna cjelina sela Krapje, na samoj obali Save. Stručnjaci koji rade na proučavanju arhitektonskog fenomena Krapja, istodobno rade i na projektu očuvanja tog kompleksa. Budući se ono nalazi u neposrednoj blizini ornitološkog rezervata Krapje Dol i da se nalazi u središtu PP Lonjsko polje, stručnjaci se nadaju da će Krapje biti uvršteno u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Elafitski otoci

Elafiti su najjužnija skupina nekoliko manjih i vecih otoka Jadranskog mora. Medu starijim mještanima može se cuti naziv i Jelenski otoci zbog starogrcke rijeci ”Elafos” (Jelen). U spisima ovaj otocni niz prvi puta spominje Plinije Stariji jer je niz bilo znacajno geografsko uporište grada Dubrovnika u pomorstvu. Stari Dubrovcani naseljavali bi nekoliko vecih otoka cime bi nesmetano mogli kontrolirati pomorske putove iz smjera sjeverozapada prema samome gradu, a sa druge strane prema otvorenom moru. Od otoka koje nisu u sklopu Elafita znacajan je i Lokrum nešto južnije od Dubrovnika. Elafiti su Kolocepskim kanalom odvojeni su od kopna. Jaki vjetrovi koji pušu upravo u ovome kanalu takoder su bile jedna vrsta zaštite za brodove koji su željeli osvojiti grad Dubrovnik. U Elafitske otoke od smjera sjeverozapada prema jugoistoku spadaju otoci Olipa, Jakljan, Tajan, Crkvina, Golec, Kosmec, Mišnjak, Šipan, Ruda, Lopud, Sv.Andrija, Kolocep te Daksa.

Ljepota mjesta Šipanska Luka poznata je i po nekoliko srednjovjekovnih spomenika Hrvatske kulturne baštine.
Šipan- najveci i najnaseljeniji otok Elafitskog arhipelaga površine 16,5 km2, sa najvišom tockom Velji Vrh (243m). Na sjeverozapadnom dijelu smještena je Šipanska luka u prostranom zaljevu koji nauticarima pruža sigurno sidrište za brodice te pravo mjesto za opuštanje i odmor upravo zbog izoliranosti od obale. Na južnoj strani pristaništa gostima i turistima se uz ponudu privatnog apartmanskog smještaja pruži mogucnost odsjedanja u hotelu. Takoder izgradeno je i pristanište za jahte. Ljepota mjesta Šipanska Luka poznata je i po nekoliko srednjovjekovnih spomenika Hrvatske kulturne baštine. Istice se zgrada Kneževog Dvora iz XV.st, crkva Sv.Duha te na Veljem Vrhu crkva Sv.Petra. Obje datiraju iz XVI. stoljeca. Uz dvije crke u mjestašcima Pakljenoj te Šilovu Selu otok je u prošlosti poznat po brojnim ljetnikovcima koji su gradili Dubrovacki plemici tokom XV.st.
Na južnoj strani otoka nalazi se naselje Sudurad. Danas poznato kao trajektno pristanište i veza sa kopnom, a u XVI. st. po dubrovackom nadbiskupu, humanistu te bliskom Michelangelovom prijatelju Ludovicu Beccadelliju. Obitelj Skocibuha 1539. je izgradila rezidenciju dubrovackih nadbiskupa, u sklopu koje je Beccadelli okupljao i vodio brojne znanstvene skupine ucenog kruga ljudi sa šireg Dubrovackog podrucja. Na Beccadelijevoj rezidenciji danas je vidljiva spomen ploca, a takoder su pronadeni spisi iz XVI. st. u kojima Michelangela poziva u posjet gradu Dubrovniku te otoku Šipanu. Nekoliko godina nakon Beccadelijeve smrti u sklopu rezidencije izgradena poznata obranbena kula.

Lopud- idealna destinacija za sve ljubitelje naturalnog turizma. Bujna sredozemna vegetacija, plaže, toplo more i lagani povjetarac vjetra Lopudu daju draz onog istinskog odmora. Na otocicu koje broji 269 stanovnika nema motornih vozila. Turistima je poznat po Lopudskom i Šunjskom zaljevu. Brojni vrtovi i kamene kuce uz cestu kao da su isplepletene u paukovu mrezu bujne borove vegetacije. Takoder neizostavani su i cempresi koji kao da se skrivaju na tom prekrasnom malom otocicu. Lopud je idealna destinacija za sve ljubitelje naturalnog turizma
Lopudske ljepote privukle su stare grke i rimljane koji su sagradili Lafotu, maleno naselje u sklopu svoje kolonije širenja i osvajanja novih teritorija duž Jadranskoga mora. Nekoliko stoljeca potom franjevci su neposredno iznad Lopudskoga zaljeva 1483. sagradili crkvu te samostan Sv. Marije od Špilice. Pocetkom XIX.st. franjevacki samostan je napušten. Šetnjom uz zaljev mogu se primjetiti ruševine tvrdave s kulom u svrhu zaštite od napada s mora. Nezaobilazan crkveni detalj i blago predstavljaju slike trojice talijanskih autora, flamanca i hrvata Nikole Božidarevica iz XVI.i XVII.stoljeca. Pred najezdom Turaka na Hrvatsku obalu vecinu stanovništva otoka u XV.st. cine izbjeglice susjednih otocja i gradova.
Na susjednoj strani otoka nalazi se prekrasna pješcana plaža zaljeva Šunj sa sidrištem. U zaljevu turisti i gosti nauticari mogu bezbrižno uživati u blagodatima plaže i cistog mora upravo zbog pristupacnosti i položaja zaljeva. U XII.st. iznad zaljeva podignuta je crkva Gospe od Šunja s prepoznatljivim oltarnim duborezom te slikama. Kameni lavovi dopremljeni su u XVII. st.iz Engleske od strane dubrovackog trgovca Mihe Pracata.
Kolocep- maleni otok površine 2,35 km2 koji broji 175 stanovnika isprepleten je bogatom poviješcu. U zaseocima Gornjem i Donjem Celu mještani se i danas pretežno bave ribarstvom. Najveci izvor prihoda je upravo u ljetno doba kada otok zaživi. Idealan je za obiteljski turizam. Svakako preporucamo vecernju šetnju s pogledom na zalazak sunca uz nezaobilazan šum mora i laganog povjetarca. U Donjem Celu pronadeni su fragmenti starohrvatske pleterne ornamentike. Starohrvatske crkvice Sv.Srd (IX.st.), Sv.Nikola i Sv. Trojstvo (kraj XI, i pocetak XII.st.) spomenici su kulture Kolocepa s ponosom mještana na sacuvanu ornamentiku fragmenata. Takoder pronaden je i sacuvan statut otoka iz kraja XIII.st., te obrambene kule od najezde Turaka kao i na stalim otocima Elafitskog arhipelaga.
Daksa- najjužniji u nizu Elafitske otocne skupine je otocic sa istoimenim svjetionikom. Svjetionikom se tradicionalno obilježava ulazak u luku dubrovacku te grad dubrovnik. U XII.st. kao i na ostalim susjednim otocima franjevci grade samostan. Nažalost najezdom Francuza biva porušen, a na njegovom mjestu sagradena je kamena utvrda. U spomen žrtvama partizanskih napada 1944.godine Republika Hrvatska podiže spomenik sredinom 1994.godine.

Samobor

Samobor je grad bogate povijesti. Svake godine već poznata i nezaobilazna tradicija je Samoborski fašnik, vikend ideja koja se ne propušta. Narodna predaja, inače, kaže kako je fašnik “god” – ili praznik – svih muškaraca. U samoborskom kraju na pokladni se utorak priređuje svečani ručak, najčešće purica s mlincima, te se obilno zalije vinom. Kao desert služe se, dakako, krafne, ili kako vele – “krafli”. Sve je počelo u dvadesetim godinama 19. stoljeća. Rijetki pisani dokumenti iz tog doba pokazuju da se na ulicama tada malenog Samobora održavalo fašničko veselje, te da se u općinskom nagistratu održavao ples pod maskama. U Samoborskom muzeju čuva se, primjerice, zapisnik sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, gdje jedan lokalni gostioničar traži da mu se iznajmi njihova dvorana za fašnički bal, s napomenom da je istu već koristio godinu dana ranije. To je, zapravo, prvi pisani dokumenat o samoborskom fašniku, iz kojeg je razvidno kako je on održan već 1827. godine. Vjerojatno, održavan je i ranije, ali o tome nema pisanih dokaza.

U gradu Samoboru danas živi oko 15.000 stanovnika, a nastao na mjestu sutoka dvaju krakova potoka Gradne (Rudarske i Lipovečke), na prijelazu iz nizine u gorje i raskrižju povijesnih puteva. U širem – administrativnom smislu Grad Samobor je prostor između rijeke Save i najviših vrhova Samoborskog gorja gdje živi oko 35.000 stanovnika. Ovo je područje svojevrsnih vrata između istoka i zapada, među Zagrebačkom gorom i Samoborskim gorjem. Izražena je razlika između brdskog i nizinskog predjela. Rijetka naseljenost i očuvana prirodna sredina osobine su brdskog dijela, a urbanizirani gusto naseljeni nizinski dio omogućio je koncentraciju industrijskih i obrtničkih djelatnosti. Položaj u prostoru namijenio je Samoboru bogatu povijest. Nalazimo tragove prvog čovjeka na zemlji, iz razdoblja Rimskog carstva, naseljavanja Slavena i novijih zbivanja. Najbolji pregled povijesnih zbivanja predočen je u geološko-arheološkoj, kulturno-povijesnoj i drugim specijaliziranim zbirkama Samoborskog muzeja. Stanovništvo ovog kraja i njegova prostorna disperzija odraz su isto tako povijesnih zbivanja, prirodnih osobina i prometne povezanosti.
Tradicija i posebnosti Samobora:
Tradicijsko gospodarstvo zasnovano na poljoprivredi (zemljoradnja i stočarstvo) ustuknulo je još u prošlosti pred potrebama novog vremena. U povijest gospodarstva ovog kraja spada i rudarenje, obrada metala, prerada kože, stari oblici proizvodnje i prerade tekstila, pa i proizvodnje kristala. Suvremene potrebe uvjetovane promijenjenim načinom života i novim tehnologijama donijele su u ove krajeve nove i brojne gospodarske djelatnosti. Ističu se razne vrste obrta, industrije i usluga (naročito ugostiteljstvo i trgovina). Na brojnim samoborskim potocima bilo na svakih stotinjak metara po jedna vodenica. Drvene, malene, ljupke, danonoćno su se s vodom grlile, kukuruz i pšenicu seljacima mljeli žrvnjevi. Danas je sačuvana samo jedna- Grdanjci. U međuvremenu svakako razmislite i o kremšnitama, zaštitnom znaku svih posjetitelja u grad.
Samoborske kremšnite- prije polaska u Samobor skoro svatko spominje kako će obići ponešto, ali nipošto neće zaobići ili, ne daj Bože, zaboraviti slast čuvenih samoborskih kremšnita. Možda će netko tvrditi kako je kolač kolač. Kako je kremšnita jednostavno tanko lisnato tijesto gore i dolje, a između drhtava zlatnožuta slatkoća. Možda će stoga mnoge domaćice i same pripremiti kremšnite i ponuditi ih svojima u slast… ali nepci pravih znalaca otkrit će tek u samoborskim kremšnitama ono nešto… Što? Nešto neizrecivo, ali jedinstveno.
Možete imati drevne recepte za izradbu ovih poslastica, možete pribaviti najbiranije namirnice, ali nije to-to! Ljubazne pripremačice pravih samoborskih kremšnita rado će Vas uputiti u najveći dio načina pripremanja ovog vrsnog kolača, no malu – veliku tajnu ipak će sačuvati kako biste u samoborskoj kremšniti otkrivali što je to što ju razlikuje od drugih i sličnih. U tome je draž, samoborske kremšnite uistinu samo u Samoboru. Toliko su poznate da u mnogim gradovima vole istaknuti ime ovog kolača sa “samoborskim” dodatkom, ali ubrzo biva razotkriven surogat. Samoborske kremšnite spominju se u svim krajevima Europe. U Samoboru su najtraženiji kolač, čeka ih se u redovima, puna kutija se obavezno nosi kući, na radost svojima. Prava princeza samoborskih kolača.

Stari grad Samobor- nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju (ostale su samo zidine). Izgradili su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. god. Od tih najstarijih dijelova očuvana je samo još branič-kula. U trećem desetljeću 16. st. grad se počinje pregrađivati. Sa Starog grada pruža se pregledan pogled na Samobor i okolicu. Najkraći put od trga do Starog grada vodi ulicom sv. Ane ili Jurjevskom do Anindola (15 min.) odakle se održavanom pješačkom stazom stiže za oko 15min do ulaza negdašnje plemićke utvrde.
Anindol- najljepše samoborsko šetalište i šumovit park nalazi se na brdu Tepec. Tu je kapelica sv. Ane (po kojoj je šetalište dobilo ime), a nešto više prema vrhu brda sv. Juraj. Šikaru, koja je nekad prekrivala današnji park Anindol dao je 1883. god očistiti i urediti (zasaditi crnogoricu i bjelogoricu, grmlje, napraviti šetnice, posaditi cvijeće itd.) načelnik grada Šmidhena. Iznad kapelice sv. Ane uređeno je plesalište (”tanc-plac”), a između sv. Jurja i sv. Ane prigodom proslave 1900. god. spasenja po Isusu Kristu, podignut je 1933. god. kameniti Križni put s 14 postaja urešen reljefnim slikama i kalvarijom.

Šetnja ulicama uz potok Gradinu- prostorno povezuje Stari grad Samobor, šetalište Vugrinščak, Muzej, Trg kralja Tomislava i Trg Matice hrvatske koji je krajnja istočna točka najinteresantnije gradske šetalačke rute. Gradna izvire u Samoborskom gorju na dva mjesta: jedan joj je izvor kod sela Lipovca i do grada protječe Lipovečkom dragom, a drugi iza sela Rude te protječe Rudarskom dragom. Kod crkve sv. Mihalja na zapadnom ulazu u Samobor ta se dva rukavca sastaju i združeni teku kroz središnji dio grada prema Savi. Gradnu premošćuju mnogi mostovi i mostići od kojih je najznačajniji onaj koji povezuje Trg kralja Tomislava i ulicu Ivana Perkovca (jednu od najaktivnijih trgovačko-ugostiteljskih gradskih žila kucavica). Taj most izgrađen je 1906. god. iz armiranog betona po sistemu Luipold. U ono doba po načinu izgradnje i materijalu bio je drugi most te veličine u Europi.

Terme Tuhelj

Terme Tuhelj smještene su na samom izvoru termalne vode i ljekovitog blata i okružene su zelenilom netaknute prirode zagorskih brežuljaka. Udaljene tek 40-tak kilometara od Zagreba nude bogatu turističko-ugostiteljsku ponudu za aktivan odmor ili opuštanje i obnavljanje u izvornoj prirodi.
Termalna voda, prirodno ljekovito blato, masaže i saune, vanjski i unutarnji bazeni, izbor sportskih terena (tenis, košarka, nogomet, stolni tenis, fitness i sportska dvorana, mini golf), dvorac Mihanović iz 18.st, kongresni centar, bogati animacijski program i netaknuta priroda i mir Hrvatskog Zagorja pružaju odmor, zabavu ili rekreaciju. Animacijski tim Terma Tuhelj nudi Vam tjedni program zabave i doživljaja – pješački pohodi Zagorskim bregima s vodičem, večernji pohodi s bakljama, jutarnja gimnastika, igre na vodi, degustacije vina u dvorcu Mihanović, noćna kupanja, radionice, izleti, paintball. Hotel nudi udobnost 138 soba s 300 ležaja. Sobe su jednokrevetne, dvokrevetne i hotelski apartmani. 92 sobe su standardnog uređenja, a 46 soba novouređeno je na visokom nivou u 4 boje. Seminarske dvorane razlieite veličine nalaze se u hotelu i baroknom dvorcu Mihanović udaljenom tek 50 m od hotela. Plavi salon prima do 120 osoba, Zeleni salon 15 osoba, Protokol dvorana 15 osoba, Vinoteka 50 osoba. Dvorac Mihanović sadrži i dva manja salona za radne sastanke i poslovne ruekove u privatnosti. U hotelu je dvorana koja prima do 300 osoba, dvorana za 40 osoba i poslovni apartmani za manje radionice ili poslovne sastanke.

Rekreacijski centar Terma Tuhelj- nudi široki izbor sportskih terena – bazeni (plivački bazen dug 25m), sportska dvorana, travnato nogometno igralište, betonsko polivalentno igralište, 4 teniska terena, košarkaško igralište, igralište za odbojku, 2 mini golf terena, 4 staze za bočanje i stolni tenis. U blizini hotela uređene se pješačke staze prirodom, a svake nedjelje mi Vas vodimo na pješački pohod s vodičem u obilazak zelenila do obližnje crkvice i vidikovca.
Barkni dvorac Mihanović– u suvremeno opremljenim salonima protkanim duhom prošlosti nudi Vam se mogućnost da organizirate jedinstvene poslovne susrete, kongrese, prezentacije i svečane prigode. Dvorac iz 18. stoljeća bio je dom autora hrvatske himne Antuna Mihanovića. Lutajući zagorskim bregima Mihanović je opjevao našu domovinu i prekrasan kraj u kojem je često boravio u gostima kod svoje sestre, udate za vlasnika dvorca grofa Brigljevića. Oduševit će Vas ponuda prostora, prilagodljivost, opremljenost i mir koji Dvorac Mihanović pruža svojim posjetiteljima.

Dvorac raspolaže sa četiri salona koji primaju od 15 do 100 osoba, restoranom i dva manja salona za poslovne ručkove u privatnosti. Plavi salon se može podijeliti u tri sale. Veća sala prima do 60 osoba, dok dvije manje mogu primiti do 20 osoba. Vinoteka dvorca prima grupe do 40 osoba. Á la carté restoran Dvorca Mihanović nudi Vam bogatu gastronomsku ponudu tradicionalnih zagorskih i nacionalnih jela. U ponudi su i večere u duhu prošlih vremena s bogatom ponudom srednjovjekovnih jela, pića i zabave gdje se jede ”kak su jeli naši stari”, pije iz glinenih vrčeva i pleše na drvenim stolovima, uz animacijski program ili živu glazbu. Da bi Vaš boravak u Dvorcu Mihanović ostao u ugodnom sjećanju, potrudit će se profesionalno osoblje Dvorca.

Zdravstveni turizam- zdravlje sigurno spada u temeljne ljudske potrebe. Zdravlje nije sve, ali sve je ništa bez zdravlja. Samo se zdrav čovjek može osjećati dobro, relaksirano, ugodno. Zdravlje treba promatrati kao jedinstvo fizičkog i duhovnog stanja, jer da bi se čovjek osjećao dobro i zadovoljno potrebno je da je fizički ali i duhovno zdrav. Turizam i zdravlje odavno su vezani, još od vremena starog Rima, kada su i prvi poznati podaci o zagorskim toplicama odnosno termama.
Welness turizam- u zadnjih deset godina wellness se u svijetu razvija kao filozofija – životni stil, kojeg usvaja sve više stanovnika, a zasniva se na ideji o usvajanju navika koje pozitivno utječu na podizanje kvalitetet življenja i cjelokupno zdravlje pojedinca i zajednice. Wellnes je shvaćen kao način života, wellness je životni stil koji je orijentiran na fizičko, psihičko, duhovno i socijalno zdravlje pojedinca.Već prije prihvaćena je definicija zdravlja po kojoj zdravlje nije samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, već i stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja. Tjelesno zdravlje podrazumijeva izbor zdravog načina življenja kroz svakodnevno vježbanje, kretanje, zdravu prehranu i opuštanje. Aktivnostima u slobodnom vremenu čovjek treba stimulirati sve svoje pozitivne snage (fizičke i duhovne), a destimulirati sve negativne snage i tako stvarati harmoničnu ravnotežu tijela i duha čovjeka s okolinom. To je najbolja preventiva od bolesti, trend medicine 21. stoljeća. Psihičko, mentalno i duhovno zdravlje odnosi se na proces stvaranja, razvijanja i održavanja zdravih individualno prilagođenih navika, osobnih stavova i mogućnosti za promjenu. Ukratko živjeti kvalitetno znači živjeti dobro, slobodno, zdravo i po svom izboru.

Split

Split obiluje restauracijama i konobama u kojima se može uživati u domaćim specijalitetima. Brojne su i plaže i kupališta u gradu i bližoj okolici. Napose su popularne Bačvice, pješčana plaža gotovo u samom središtu Splita. Bogat je i kulturni i zabavni život, osobito ljeti, kada se Split sa svojim trgovima, dvorištima i drugim prostorima pretvara u veliku pozornicu pod vedrim nebom. Usred sezone održava se tradicionalni festival Splitsko ljeto, kada se izvode drame, opere i koncerti (od polovice srpnja do polovice kolovoza). Splitske subotnje večeri posvećene su ozbiljnoj glazbi. Održavaju se i festivali zabavne glazbe, Art – ljeto, folklorne priredbe, pučka fešta Dani Radunice i drugo. Tijekom godine upriličuju se Marulićevi dani (u travnju), Knjiga Mediterana (u listopadu), a među tradicionalnim manifestacijama su Blagdan sv. Križa, Sajam cvijeća, Bal Splićana, sajam vina i dr. Dan grada slavi se 7. svibnja, na Blagdan sv. Duje, zaštitnika grada.

Gospodarsko, administrativno i kulturno središte Dalmacije. Uz brodogradnju, znatnu važnost ima prerada plastičnih masa, industrija cementa, prehrambenih i drugih proizvoda. Po prometu putnika i robe važna je hrvatska luka. Središte je pomorskih veza s obalnim i otočnim lukama i završna postaja željezničkih pruga sa zaleđem. Trajektno je povezan sa svim srednjodalmatinskim otocima, te s Anconom u Italiji; brodske se veze, osim sa svim otocima, održavaju s Pulom, Venecijom, Dubrovnikom i dalje s Grčkom. Split je od davnine značajno kulturno središte. Već u VIII. st. ondje je postojala pisarska škola. U XIII. st. Toma Arhiđakon piše djelo Historia Salonitana, važan izvor za srednjovjekovnu povijest Hrvata. Potkraj XV. st. Split postaje jakim humanističkim žarištem, u njemu djeluju književnik i polihistor Marko Marulić, autor prvog epa na hrvatskom jeziku (Judita) i više humanističkih pisaca, književnika i povjesničara. Split do danas daje svojevrstan pečat hrvatskom stvaralaštvu i kulturi.
U ranomu srednjem vijeku Split se izgrađuje unutar Dioklecijanove palače. Gospodarski napredak u XIII. i XIV. st. uvjetuje intenzivniju izgradnju; grad se širi izvan zidova Dioklecijanove palače, a uz njezin zapadni zid razvija se novo središte oko kojeg se u XIV. st. podižu zidovi, a u XVII. st. nov obrambeni sustav s istaknutim bastionima graditelja A. Maglija. Na zapadnoj i istočnoj strani grada razvijaju se težačka naselja Veli Varoš i Lučac, koja se kasnije povezuju sa starim dijelom grada u jednu cjelinu. Između dva svjetska rata grad se širi po južnim padinama Marjana i prema istoku u predjelu Bačvice, gdje se izgrađuje moderni dio grada. U tijeku II. svjetskoga rata grad je teško bombardiran, osobito u obalnom dijelu jugoistočno od Dioklecijanove palače (danas je na tom mjestu park). Od 50-ih godina Split karakterizira nagli prostorni rast.

Park-šuma Marjan je zelena oaza kojom se Splićani generacijama s pravom ponose, koju čuvaju i njeguju. Ondje su šetališta, vidikovci, solariji, trim-staze, igrališta i splitski zoološki vrt. S njegova se vrha pruža prekrasan pogled na stari i novi dio Splita. Do Marjana se iz povijesne jezgre Splita stiže ugodnom šetnjom za 15-ak minuta kroz staro pučko naselje Varoš. Marjanskim stepenicama, sljemenom brda, dolazi se do drugoga, višeg vrha Marjana, Telegrina, s čijeg vidikovca puca pogled na splitski poluotok, Kozjak, Mosor, na Kaštelanski zaljev, Salonu i Klis, Trogir i Čiovo, te na Šoltu, Brač, Hvar i Vis. Južne marjanske hridi u posljednje su vrijeme omiljeno vježbalište alpinista i slobodnih penjača, koji se svakoga travnja okupljaju na tradicionalnom Kupu Marjana.

Spaladium Arena je višenamjenska športska dvorana u Splitu. Izgrađena je za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. Smještena je između vojne luke i brodogradilišta. Sastavni je dio Spaladium Centra koji može primiti 12,500 posjetitelja koji će osim športskog, sadržavati ugostiteljske, zabavne i poslovne sadržaje.

U Splitu su 1979. održane Mediteranske igre u kojemu djeluju mnogi poznati i popularni sportski klubovi i natjecatelji, a mnogobrojni su i tereni kojima se mogu koristiti rekreativci. Pružaju se mogućnosti za bavljenje gotovo svim sportovima na kopnu i na vodi, od nogometa, košarke i tenisa preko planinarstva i streljaštva do ribolova, skijanja na vodi i veslanja.

Koprivnica

Podravski mentalitet poznat je i izvan granica Hrvatske. O tome svjedoce turisti koji sve češće umjesto odmora na Jadranu odabiru idilu podravskog sela. Čisti zrak i neiskvarena priroda odličan su iskorak od gradske gužve. Iskusite prirodu u njenom punom značenju. Podravina Vam pruža na izbor gotovo sve vrste krajolika. Opustite se šetnjama kroz šume, rekreirajte se planinarenjem na obroncima bilogore i kalnika, odmorite se uz dobru kapljicu iz naših vinograda ili pak jedostavno uživajte u ribolovu na rijeci Dravi. Okolna sela stvorena su za seoski turizam. Večinom su okružena šumom, što omogućuje idealan bijeg iz gradske prenapućenosti. Infrastruktura je tipicna za kontinentalni dio Hrvatske, a redovito su smještena uz cestu te lako dostupna automobilom ili autobusom. Posjetitelji mogu birati iz mnoštva sadržaja koje im nudimo. Od izvornog podravskog kulinarstva, do seoskog turizma, prirodnih lovišta, rekreacijskih centara, do kulturnih lokacija.
Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića s početkom XIII. st. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije. Tokom XIV.st grad je živio svoje zlatno stoljeće gdje se Koprivnica se tada afirmirala kao urbano središte srednje Podravine, ali i kao značajan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uredenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrduje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stoljeća.

U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivnicku tvrdavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti tokom XVI. stoljeća. Do šezdesetih godina XVII. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija – zvijezda postala najmodernija tvrđava između Drave i Save koja je štitila “ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva”. Od tridesetih godina XVII. stoljeća poćinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha – mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima snabdijevaju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice. Do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgradu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli iz Koprivnice u Bjelovar čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine.

Novi gospodarski razvoj grada poćinje 1870. godine kada je u sklopu Austro-ugarske prometne politike puštena u promet želježnička pruga Budimpešta -Zakany -Koprivnica -Zagreb koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu – kazalištu, knjižnici, političkim strankama, gradskim novinama – ostvaruju se ideje angažiranog dijela koprivničkog građanstva.
Proces industrijalizacije u Koprivnici izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkog gospodarstva sve do tridesetih godina ovog stoljeća. Tijekom druge polovice stoljeća ovu ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka. Nakon dva svjetska rata i više državnih uređenja i režima u okviru kojih je Hrvatska tijekom 20. stoljeća tražila svoje mjesto među demokratskim državama Europe, na referendumu građana 1991. godine od 93 % birača koprivničke općine 96 % se izjasnilo za prijedlog Hrvatske kao suverene države koju odluku su brojni Koprivničanci i Podravci i obranili sudjelujući u raznim postrojbama u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Učka

Ucka je jedinstveni park prirode i spoj svega razlicitoga. Posjetitelju se pruzaju prekrasni pogled ne samo na unutrasjost Istre, vec i na obalu i more. Istrazivacima, ljubiteljima prirode, alpinistima, speleolozima, biciklistima i svima ostalima zeljnih prekrasnog dana provedenih na vikendu svakako preporucamo odlazak na Ucku. Ucka je mjesto koje pruza siroki spektar rekreacijskih mogucnosti doslovno za sve dobne skupine. Prometna povezanost, i brojni novi kilometri Hrvatskih autocesta otvorile su brojne nove mogucnosti za razgledavanje Hrvatske, koje svakako treba prepoznati i iskoristiti. Dolaskom na planinu u smjeru s mora Ucka je bogata malim naseljima, njihova specificnost je polozaj i nadmorske visine. Nije uobicajeno setati mjestom cija je visinska razlika 500-tinjak metara. Dobra kondicija, visak energije pomjesana pozitivnim afirmacijama i ciljevima za istrazivanje novoga u nama bude korak da odemo jos dublje, da osjetimo planinu. Laganim pjesacenjem na vrh kroz puteve sakrivene borovom sumom, Ucka skriva bogatu floru i faunu. Park prirode je jedno od malobrojnih posljednjih mjesta stanista Bjeloglavog supa, a oni uporniji mogu pronaci Uckarski zvoncic.

Ruralni krajolici Parka prirode Učka imaju prirodne, kulturne i gospodarske vrijednosti koje odražavaju prirodnu raznolikost te dugu i kompleksnu povijest.Oni često sadrže veliku biološku raznolikost, međutim mnogi od njih iz različitih su razloga ugroženi. Od osobitih ljepota svakako bi naveli okolicu Brsestine koja pruza ljepotu ocuvanih ruralnih vrijednosti poljoprivrednog krajolika s nenarusenim prirodnim okruzenjem.

Podrucje Moscenicke i Lovranske Drage su primjeri najljepsih i najizrazitijih bujicnih udolina na istocnim padinama parka, s ostacima poljoprivrednog i ruralnog krajolika u odumiranju.

Pojas livada na flisu ispod siparista na istočnoj strani pod vrsnim dijelovima Učke istice se po svojoj neobicnoj lepezi flore i pejzaznom ljepotom s kulisom Ucke nadohvat ruke. Livade bi mogle postati omiljeni prostor za setnje prirodom, a dijelom ih vec i sada koriste planinari za kruzne ture u visinskom pojasu prijevoja Poklon. Kroz staru bukovu sumu na putu prema vrhu protezu se slapovi i gornji tok potoka Banina. Sa stjenovitih grebena, prostranih pasnjaka i stijena pruzaju se velecanstveni vidici na susjedne gradove, otoke Kvarnera, Istru, planine Gorskog kotara, Velebit pa cak do Italije i Alpa. Među vrijednostima nezive prirode parka posebno mjesto zauzima kanjon Vela Draga. Ovaj lokalitet zašticen je kao geomorfoloski spomenik prirode. Smatra se da je kanjon nastao talozenjem slojeva vapnenaca, nakon cega je uslijedilo tektonsko izdizanje i raspucavanje u obliku koji je danas.
Međutim, slika o Ucki ne bi bila potpuna ako izostavimo ljudskom rukom stvorenu bastinu: nalazi iz nekoliko spilja koje se danas nalaze na podrucju Parka prirode Ucka jasno upućuju na kontinuitet zivota jos od razdoblja od oko 12 tisuća godina prije Krista. Bogatoj arheoloskoj pribrajamo i znatno mlađu graditeljsku te kulturnu bastinu. Iako je gotovo nemoguće u samo nekoliko redaka sazeti sve vrijednosti Ucke, nije tesko zakljuciti da je Ucka kroz stoljeca evolvirala u izvanredan spoj prirodnih bogatstava i ljudske povijesti koji zasluzuje narocitu skrb i zastitu.
Dostupnost obradivog tla, brojni izvori vode te obiljezja specificne strukture reljefa svakako su pogodovali naseljavanju Ucke kako u dalekoj proslosti tako i u novijim razdobljima. Poznato je, međutim da su područjem masiva Učke prolazile neke rimske prometnice, a spominju se građevine za koje se pretpostavlja da su sluzile nadzoru prometa i odrzavanju prometnice. Razdoblje antike kao i srednjeg vijeka arheoloski je također slabije istrazeno, ali je za razliku od starijih razdoblja bolje dokumentirano u povijesnim izvorima. Posebna zanimljivost vezana za uckarsko tradicionalno graditeljstvo su objekti koje nazivamo dvori. Naime, privremeni zivot ljudi i blaga preko ljetnih mjeseci ostavio je traga u graditeljstvu, pa na cijelom planinskom prostoru nailazimo na primarne i najneposrednije graditeljske oblike – male pacetvorinaste objekte građene usuho, na jedan pod, dvostresnim drvenim krovom pokrivenim biljnom građom, a služile su za sklonište ovcama i privremeni boravak ljudi. Poseban dozivljaj predstavljaju lokalne tradicionalne i kulturne manifestacije. Tu osim u dobrim vibracijama možete uživati i u marunima, šparogama i drugim specijalitetima učkarske zdrave hrane.

Bjelovar

Bjelovar je gospodarsko središte Bjelovarsko-bilogorske županije, a nekada Varaždinskoga generalata Vojne krajine i Bjelovarsko-križevačke županije. Uvjeti za poljoprivredu, stočarstvo i šumarstvo vrlo su povoljni pa je grad s okolicom, u tim gospodarskim granama među najrazvijenijima u Hrvatskoj. Tradicija sajmovanja potječe iz 14. stoljeća, a u 19. i 20. stoljeću, bjelovarski sajam bio je među najvećima u ovom dijelu Europe. Od 1995. godine, na sajamskom prostoru Gudovac u predgrađu grada, održava se svake godine međunarodni stočarski i gospodarski, jesenski i proljetni sajam. U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”. Izvorni sirevi su: Bilogorac, Podravac, Dimsi itd. U postupku je proces brandiranja, lokalnih sireva kvargl i graničar. Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu Bilogore (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.
Grad je i danas prometno raskrižje u ovom kraju. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić Grada i auto-ceste, a preko Daruvara na jednu stranu, za Viroviticu, a na drugu stranu za Pakrac i Lipik. Na kakvom se važnom prometnom pravcu nalazi Bjelovar, govori i početak izgradnje brze ceste Zagreb -Bjelovar – Virovitica, koja će Bjelovar još približiti Zagrebu, ali će biti i snažan poticaj razvoju gospodarstva. Do sada je gotova dionica Zagreb-Vrbovec.

Naseljen je još u starorimsko doba o čemu datiraju pronađeni arheološki ostaci. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća u ovom već gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemićki i crkveni posjedi. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. Pavlini iz samostana Streza obogaćivali su duhovni život. U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara, koji se prvi put spominje u zasad nepouzdanom zapisu iz 1413. godine. U najstarije kulturne ustanove ubrajaju se čitaonica i knjižnica osnovane 1832. Tamo su se održavali plesovi i zabave. Prva tiskara je proradila 1859. godine. Kada je 1871. godine ukinuta Vojna krajina, Bjelovar je postao sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Na početku 20. stoljeća, izgrađeno je mnogo ustanova i kuća, pretežno u stilu secesije. Gimnazija je izgrađena 1901. godine.
Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2, a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika. Sa sjeveroistočne strane Grada Bjelovara nalazi se duga i niska gora Bilogora, čija je prosječna visina od 200 do 250 m nadmorske visine. Područja lonjsko-ilovske zavale nije visinski ujednačeno pa se njezina visina kreće između 120 i 160 m nadmorske visine. Visoravan je nastala plitkim nadsvođenjem, no pri njenom oblikovanju sudjelovali su i rasjedni procesi. U sastavu su pliocenski pjeskuljasti lapori i pješčanici s mjestimičnim manjim naslagama lignita. Starije kamenje nigdje ne dopire do površine. Kristalinske stijene su otkrivene u dubokim bušotinama. Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla. Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje. Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan, a može puhati i nekoliko dana neprekidno. Ljetni vjetar koji otprilike puše od lipnja do kolovoza je južni, topao, te povećava relativnu vlagu i prethodi kiši. Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12° C, srednja siječanjska -0,4° C, a srednja srpanjska 20,6° C.

Bjelovarski sajam- niz specijaliziranih događanja na sajamskom prostoru Gudovac u predgrađu grada, najznačajniji je Jesenski međunarodni sajam početkom rujna, a osim njega ističu se Proljetni sajam i Pčelarski sajam.
Terezijana-kulturno-zabavna manifestacija, koja se održava svake godine drugi vikend u lipnju, u spomen na caricu Tereziji, koja je dala osnovati grad kao vojno središte davne 1756. godine.
Bok fest- kazališni festival od 2003., punog imena Bjelovarski odjeci kazališta; u dva tjedna prikazuju se izabrane kazališne predstave iz Hrvatske i inozemstva za odrasle i djecu, umjetnički voditelj i osnivač festivala je Goran Navojec.
Međunarodni tjedan udaraljkaša- (eng. IPEW – International Percussion Ensemble Week), niz koncerata udaraljaške glazbe, održava se u siječnju.
Doku-art- festival dokumentarnih filmova iz Hrvatske i svijeta, traje tjedan dana početkom listopada, selektorica je Rada Šešić.
Dani sira u gradu sira- sajam sira, koji se od 2006. održava u listopadu.
Dani češke kulture- godišnja kulturna manifestacija, koja promiče kulturu Čeha u Hrvatskoj, održava se početkom svibnja
Večer nacionalnih manjina- tradicionalni koncert nacionalnih manjina, na kojem predstavljaju svoju glazbu, plesove i običaje. Održava se krajem studenoga.

Božićni koncert- tradicionalni gala koncert prije Božića, na kojem nastupaju hrvatski i strani glazbenici.