Fužine

Fužine su smještene 730 metara nad morem, u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara, okružene slikovitim planinama, tišinom stoljetnih šuma crnogorice i ljepotom svojih jezera. Od svoga postanka pa do današnjih dana, Fužine mogu zahvaliti razvoj vrlo dobrom prometnom položaju i blizini tranzitnih pravaca – nekada cesti Karolini, koja je povezivala unutrašnjost s priobaljem, željezničkoj pruzi, a danas poluautocesti Zagreb – Rijeka, koja skraćuje put do mora na samo pola sata. Pravi je užitak ljeti boraviti na moru, a noćiti na ugodnom goranskom zraku u brojnim smještajnim objektima.
Gradić je poznata turistička destinacija u Gorskom kotaru i smješten uz umjetna jezera Bajer i Lepovica. Fužne su još prije Prvog svjetskog rata bile važno turističko odredište Riječana, a današnja turistička ponuda obogaćena je raznolikom ponudom: restorani i konobe, smještaj u pansionima ili apartmanima. Tijekom godina, gastronomska ponuda Gorskog kotara postajala je sve raznovrsnija te poprimila i obilježja nekih drugih kuhinja te stvorila jedinstvenu ponudu, koja će zasigurno zadovoljiti i najzahtjevnije gurmane. Uz zimski turizam, razvija se ribolov i lov zbog prekrasne i netaknute prirode, tako da su Fužine postale omiljeno odredište i izvan zimskih mjeseci.

Ime Fužina javlja se početkom 17. stoljeća, kao dobro knezova Zrinskih i Frankopana, a vjerojatno dolazi od talijanske riječi “fucina” ili njemačkog naziva “Fussine” , što znači visoka peć (talionica), jer je na ovim prostorima zabilježeno taljenje željezne rude. Već nekoliko desetljeća kasnije spominje se Fužina kao prenoćište za putnike. Iako je danas službeni naziv Fužine, stariji stanovnici još koriste staro ime Fužina. Kada se dogodila ta promjena nije poznato. Fužine su smještene na obali jezera Bajer, samo 30 kilometara od mora. Ovdje su ljeta ugodna, a zime snježne. Pješačke i biciklističke staze odvest će vas do još jednog jezera – Lepenice ili pak do predivne špilje Vrelo. Ljeti se u jezerima možete osvježiti, provesti čamcem ili kanuom ili surfati, a ribolov je prava draž. Fužine nude odličan smještaj u pansionima i domaćinstvima i izvrsnu domaću hranu u svojim restoranima. Zašto ne kušati gulaš od divljači, medvjeđi odrezak, gljive ili pak domaću štrudlu od borovnice ili maline?
Fužine su naselje u Gorskom kotaru s najdužom turističkom tradicijom i među najstarijim su turističkim središtima na Kvarneru. Počeci turističkog djelovanja zabilježeni već početkom 18. stoljeća, po izgradnji Karolinske ceste. Ta je cesta u to vrijeme bila jedina dobra veza unutrašnjosti s morem, prema tome važan trgovački put. Fužine su pružale konak i prehranu umornim posadama kočija. Prvi konak spominje se već 1725. godine i to je današnja središnja zgrada u mjestu, “Pivarna”. Fužine su, kao prometno raskrižje, imale izvrsne uvjete za tranzitni turizam, a isto takvu je važnost imala i rijeka Ličanka zbog napajanja konjskih zaprega koje su u to vrijeme bili jedino prijevozno sredstvo.
Prvi su izletnici vlakom organizirano došli 1874. godine, pa se ona uzima za početak organiziranog bavljenja turizmom u ovom kraju. Izletnici su u Fužinama dočekani jelom i pićem, a katkada i zvukovima limene glazbe, koja u Fužinama postoji od 1848. godine. Tu je rođen dr. Franjo Rački, akademik i prvi predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Kako klimu u Gorskom kotaru obilježavaju ugodna topla ljeta i hladne snježne zime, to pogoduje razvoju cjelogodišnjeg turizma s raznolikom i bogatom ponudom. Ljeti, na jezerima Bajer i Lepenica moguće je kupanje, ronjenje, vožnja čamcem ili pedalinom ili pak samo šetnja uređenim stazama, šumskim puteljcima ili makadamskim cestama.
Ribolov je moguć u jezerima, koja su bogata pastrvom, štukom, klenom, šaranom, linjakom, karasom.
Dugu tradiciju ima i lovačko društvo pa je moguć i lov u gustim šumama u pratnji iskusnih lovaca.
Šumska vegetacija i zanimljivi planinarski putovi, privući će ljubitelje planina na pohod planinskim vrhovima Bitoraja (1385 m), Višnjevice (1428 m), Tuhobića (1106 m), odakle se pruža prekrasan vidik na more i Kvarnerske otoke. U najvedrijim danima vidici sežu i talijansku obalu. Fužine su posebno poznate po svojim šetalištima. Najpoznatija rekreacijska staza i šetnica je ona uz obale jezera Bajer. Atraktivna je vožnja biciklima brojnim označenim šumskim stazama ili asfaltiranim cestama. U Fužinama postoji škola jahanja te mogućnost iznajmljivanja konja, a posebno je zanimljiva vožnja kočijom na način kojim su putovali ljudi prije pojave automobila. Fužine i okolna naselja smješteni su na krškom tlu, koje je uvjet za postanak mnogih speleoloških objekata. Među njima je i nadaleko poznata špilja Vrelo.
Ribolov je moguć u jezerima Bajer i Lepenica, koje su bogate pastrvom, šaranom, klenom, štukom, linjakom, karasom.
Ribolovne dozvole mogu se nabaviti u turističkom uredu u centru mjesta, te u ugostiteljskim objektima. Za ribolov potrebno je imati ribički ispit.
Znamenitosti:
Crkva Sv.Antuna Padovanskog- podignuta na mjestu nekadašnje male crkvice. Građena je od 1808. do 1833. godine Velika trobrodna bazilika s masivnim zvonikom najveća je sakralna građevina na goranskom području. Uređena je lijepim mramornim oltarima, vrijednim slikama i zidnim freskama te kristalnim lusterima. Posvećena je svetom Antunu Padovanskom, zaštitniku Fužina.
Svetište Majke Božje Snježne, Lič- datira iz 1733. godine, kada je prema predaji, stanovnike Liča koji su obrađivali svoja polja, iznenadila snježna oluja, u kojoj im se ukazala Majka Božja. Na tom mjestu sagrađena je crkva koja je srušena u II. svjetskom ratu, jer je u njoj bilo skladište oružja. To mjesto već godinama pohode hodočasnici i turisti, u potrazi za molitvom, ozdravljenjem, meditacijom ili samo da bi osjetili pozitivnu energiju i vidjeli crkvicu koja je nanovo podignuta kraj ruševina nekadašnje stare. Svake godine se 5. kolovoza tu tradicionalno održava hodočašće uz blagoslov automobila i slavlje u čast Majke Božje Snježne.
Crkva Sv.Jurja, Lič- građena od 1630. do 1662., proširena 1819 godine. Toranj je izgrađen 1841. Krovište i strop su urušeni 1948., obnavljani više puta. Crkva je ukrašena mnogim freskama; Križni put, “terracotta”.
Špilja “Vrelo”- otkrivena je 1950. godine tijekom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Starost špilje procjenjuje se na oko tri i pol milijuna godina. Špilja Vrelo jedna je od najljepših na ovim područjima, a zbog bogatstva stalaktita, stalagmita, špiljskog jezera i izuzetnih ljepota na relativno malom prostoru nazivaju je i ” Postojna u malom”. Špilja je zajedno sa dva kanala za vodu i malenom galerijom dugačka tristotinjak metara, a jedna je od rijetkih u Europi koju mogu posjetiti djeca, judi starije dobi pa čak i invalidne osobe, jer špilja nema niti jedne stepenice i krzo nju vodi ravan uređeni put. Kroz spilju teče bistar i hladan potok iz porječja rijeke Ličanke, koji u izrazito kišnim razdobljima poplavljuje spilju. Špilja je nanovo uređena i kvalitetno osvjetljena 1998. godine i jedna je od poznatih prirodnih atrakcija u Fužinama.