OVAN 21. ožujka – 20. travnja

OVAN 21. ožujka – 20. travnja

Prvi od horoskopskih znakova, rođen usporedno s rađanjem proljeća, ovan je takav i po svojoj prirodi. Vođa, izuzetno aktivan i vječito spreman na akciju. Oooo, da i još nešto jer nije ona „tvrdoglav kao ovan“ tek tako smišljena. Ono što ovan zacrta, on će to svakako i ostvariti.

Nije stoga nimalo neobično da je velik broj vrhunskih sportaša, ali i sportašica, baš u horoskopskom znaku ovna. Pa čak i njegova građa tijela tomu ide u prilog, jer ovnovi su uglavnom višeg rasta, vitki, sportski građeni tipovi. A osim potrebe da bude vječito prvi i najbolji, predvodeći sve druge, ovan ima i veliku potrebu za slobodom i neovisnošću koje nije pošteđen niti ljubavni život pa će se njegov partner s ovime jednostavno morati naučiti živjeti. No ovan će to nadoknaditi svojom vatrenom prirodom i urođenom osjećajnošću kojom će vas, bez dlake na jeziku, naprosto oboriti s nogu zbog čega je prosto nemoguće da vam s jednim ovnom ikada bude dosadno. Dok god mu ne budete imali potrebu rezati krila, jer ukoliko to samo nasluti probudit će se njegova avanturistička priroda i jednostavno će krenuti u nove osvajačke pohode.

Kao roditelj, ovan je katkada strog, ali se neizmjerno ponosi svojom djecom i njihovim pobjedama kroz koje vidi ostvarenje i svojih vlastitih. Imate li među prijateljima ovaj znak, tada ste već naučili prvom mu se obratiti za pomoć. Naime, ovnovima su prijateljstva izuzetno važna i do njih poprilično drži pa je gotovo nemoguće da s njegove strane budete ostavljeni na cjedilu. Jer uz sve on kroz život kroči na jedan pošten i miroljubiv način i jedino što će vam teško oprostiti, u kakvom god odnosu da jeste, jest to da ste možda bolji od njega. Ovnu je natjecanje životna disciplina, ali to je zanemarivo s obzirom na sve kvalitete koje u njemu možete pronaći!

http://astrotarot.eu/horoskop.php?sign=aries

Fužine

Fužine su smještene 730 metara nad morem, u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara, okružene slikovitim planinama, tišinom stoljetnih šuma crnogorice i ljepotom svojih jezera. Od svoga postanka pa do današnjih dana, Fužine mogu zahvaliti razvoj vrlo dobrom prometnom položaju i blizini tranzitnih pravaca – nekada cesti Karolini, koja je povezivala unutrašnjost s priobaljem, željezničkoj pruzi, a danas poluautocesti Zagreb – Rijeka, koja skraćuje put do mora na samo pola sata. Pravi je užitak ljeti boraviti na moru, a noćiti na ugodnom goranskom zraku u brojnim smještajnim objektima.
Gradić je poznata turistička destinacija u Gorskom kotaru i smješten uz umjetna jezera Bajer i Lepovica. Fužne su još prije Prvog svjetskog rata bile važno turističko odredište Riječana, a današnja turistička ponuda obogaćena je raznolikom ponudom: restorani i konobe, smještaj u pansionima ili apartmanima. Tijekom godina, gastronomska ponuda Gorskog kotara postajala je sve raznovrsnija te poprimila i obilježja nekih drugih kuhinja te stvorila jedinstvenu ponudu, koja će zasigurno zadovoljiti i najzahtjevnije gurmane. Uz zimski turizam, razvija se ribolov i lov zbog prekrasne i netaknute prirode, tako da su Fužine postale omiljeno odredište i izvan zimskih mjeseci.

Ime Fužina javlja se početkom 17. stoljeća, kao dobro knezova Zrinskih i Frankopana, a vjerojatno dolazi od talijanske riječi “fucina” ili njemačkog naziva “Fussine” , što znači visoka peć (talionica), jer je na ovim prostorima zabilježeno taljenje željezne rude. Već nekoliko desetljeća kasnije spominje se Fužina kao prenoćište za putnike. Iako je danas službeni naziv Fužine, stariji stanovnici još koriste staro ime Fužina. Kada se dogodila ta promjena nije poznato. Fužine su smještene na obali jezera Bajer, samo 30 kilometara od mora. Ovdje su ljeta ugodna, a zime snježne. Pješačke i biciklističke staze odvest će vas do još jednog jezera – Lepenice ili pak do predivne špilje Vrelo. Ljeti se u jezerima možete osvježiti, provesti čamcem ili kanuom ili surfati, a ribolov je prava draž. Fužine nude odličan smještaj u pansionima i domaćinstvima i izvrsnu domaću hranu u svojim restoranima. Zašto ne kušati gulaš od divljači, medvjeđi odrezak, gljive ili pak domaću štrudlu od borovnice ili maline?
Fužine su naselje u Gorskom kotaru s najdužom turističkom tradicijom i među najstarijim su turističkim središtima na Kvarneru. Počeci turističkog djelovanja zabilježeni već početkom 18. stoljeća, po izgradnji Karolinske ceste. Ta je cesta u to vrijeme bila jedina dobra veza unutrašnjosti s morem, prema tome važan trgovački put. Fužine su pružale konak i prehranu umornim posadama kočija. Prvi konak spominje se već 1725. godine i to je današnja središnja zgrada u mjestu, “Pivarna”. Fužine su, kao prometno raskrižje, imale izvrsne uvjete za tranzitni turizam, a isto takvu je važnost imala i rijeka Ličanka zbog napajanja konjskih zaprega koje su u to vrijeme bili jedino prijevozno sredstvo.
Prvi su izletnici vlakom organizirano došli 1874. godine, pa se ona uzima za početak organiziranog bavljenja turizmom u ovom kraju. Izletnici su u Fužinama dočekani jelom i pićem, a katkada i zvukovima limene glazbe, koja u Fužinama postoji od 1848. godine. Tu je rođen dr. Franjo Rački, akademik i prvi predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Kako klimu u Gorskom kotaru obilježavaju ugodna topla ljeta i hladne snježne zime, to pogoduje razvoju cjelogodišnjeg turizma s raznolikom i bogatom ponudom. Ljeti, na jezerima Bajer i Lepenica moguće je kupanje, ronjenje, vožnja čamcem ili pedalinom ili pak samo šetnja uređenim stazama, šumskim puteljcima ili makadamskim cestama.
Ribolov je moguć u jezerima, koja su bogata pastrvom, štukom, klenom, šaranom, linjakom, karasom.
Dugu tradiciju ima i lovačko društvo pa je moguć i lov u gustim šumama u pratnji iskusnih lovaca.
Šumska vegetacija i zanimljivi planinarski putovi, privući će ljubitelje planina na pohod planinskim vrhovima Bitoraja (1385 m), Višnjevice (1428 m), Tuhobića (1106 m), odakle se pruža prekrasan vidik na more i Kvarnerske otoke. U najvedrijim danima vidici sežu i talijansku obalu. Fužine su posebno poznate po svojim šetalištima. Najpoznatija rekreacijska staza i šetnica je ona uz obale jezera Bajer. Atraktivna je vožnja biciklima brojnim označenim šumskim stazama ili asfaltiranim cestama. U Fužinama postoji škola jahanja te mogućnost iznajmljivanja konja, a posebno je zanimljiva vožnja kočijom na način kojim su putovali ljudi prije pojave automobila. Fužine i okolna naselja smješteni su na krškom tlu, koje je uvjet za postanak mnogih speleoloških objekata. Među njima je i nadaleko poznata špilja Vrelo.
Ribolov je moguć u jezerima Bajer i Lepenica, koje su bogate pastrvom, šaranom, klenom, štukom, linjakom, karasom.
Ribolovne dozvole mogu se nabaviti u turističkom uredu u centru mjesta, te u ugostiteljskim objektima. Za ribolov potrebno je imati ribički ispit.
Znamenitosti:
Crkva Sv.Antuna Padovanskog- podignuta na mjestu nekadašnje male crkvice. Građena je od 1808. do 1833. godine Velika trobrodna bazilika s masivnim zvonikom najveća je sakralna građevina na goranskom području. Uređena je lijepim mramornim oltarima, vrijednim slikama i zidnim freskama te kristalnim lusterima. Posvećena je svetom Antunu Padovanskom, zaštitniku Fužina.
Svetište Majke Božje Snježne, Lič- datira iz 1733. godine, kada je prema predaji, stanovnike Liča koji su obrađivali svoja polja, iznenadila snježna oluja, u kojoj im se ukazala Majka Božja. Na tom mjestu sagrađena je crkva koja je srušena u II. svjetskom ratu, jer je u njoj bilo skladište oružja. To mjesto već godinama pohode hodočasnici i turisti, u potrazi za molitvom, ozdravljenjem, meditacijom ili samo da bi osjetili pozitivnu energiju i vidjeli crkvicu koja je nanovo podignuta kraj ruševina nekadašnje stare. Svake godine se 5. kolovoza tu tradicionalno održava hodočašće uz blagoslov automobila i slavlje u čast Majke Božje Snježne.
Crkva Sv.Jurja, Lič- građena od 1630. do 1662., proširena 1819 godine. Toranj je izgrađen 1841. Krovište i strop su urušeni 1948., obnavljani više puta. Crkva je ukrašena mnogim freskama; Križni put, “terracotta”.
Špilja “Vrelo”- otkrivena je 1950. godine tijekom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Starost špilje procjenjuje se na oko tri i pol milijuna godina. Špilja Vrelo jedna je od najljepših na ovim područjima, a zbog bogatstva stalaktita, stalagmita, špiljskog jezera i izuzetnih ljepota na relativno malom prostoru nazivaju je i ” Postojna u malom”. Špilja je zajedno sa dva kanala za vodu i malenom galerijom dugačka tristotinjak metara, a jedna je od rijetkih u Europi koju mogu posjetiti djeca, judi starije dobi pa čak i invalidne osobe, jer špilja nema niti jedne stepenice i krzo nju vodi ravan uređeni put. Kroz spilju teče bistar i hladan potok iz porječja rijeke Ličanke, koji u izrazito kišnim razdobljima poplavljuje spilju. Špilja je nanovo uređena i kvalitetno osvjetljena 1998. godine i jedna je od poznatih prirodnih atrakcija u Fužinama.

Dnevne sobe

Dnevna soba trebala bi biti oaza vašeg mira i zona opuštanja onog trenutka kada došavši umorni s posla za sobom zalupite ulazna vrata- Kako bi tome tako i bilo potrebno je tek nekoliko malih trikova.

S obzirom da u dnevnoj sobi treba vladati određena ugoda, kako za vas, tako i za sve potencijalne goste koje ćete u nju smjestiti, neka vas vodi načelo izbora smirenih boja po pitanju baznih komada namještaja poput naslonjača, regala, komoda i slično. Dosadu koja vam je možda pala napamet prilikom vizualizacije takvog boravka lako ćete naknadno razbiti izborom detalja življih boja poput ukrasnih jastučića, zavjesa i paravana, jednako kao i tepiha i hrpe ukrasnih detalja.

A sve navedeno, nauštrb velikih i baznih komada namještaja može biti i nimalo skupo budući da se za prve navedene kvaliteta ipak treba platiti. Stoga prilikom izbora odaberite kvalitetnu, udobnu i čvrstu garnituru ili pak dvosjed, trosjed i naslonjač jer iste ćete svakodnevno koristiti, a potrebno je da traju nekoliko godina. Slično je i s izborom tehnološke opreme poput televizora ili linija ukoliko iste predviđate u dnevnoj sobi držati i koristiti kao i stolića na koji ćete odlagati stvarčice dok ste oko njega okupljeni. Kao što smo već napomenuli, držite se toplih, oku ugodnih i takoreći baznih boja s kojima se sve drugo i više no lako da kombinirati. Ne samo da ćete na ovaj način svojim izborom nadići modu u dizajnu koja tek slijedi u godinama pred nama već ćete si time i omogućiti da češće birate i mijenjate dekor, sezonski ili pak blagdanski, stvarajući tako svaki put novo mjesto za dnevni odmor i ugodu.

A ukoliko ste nesigurni u vlastite želje i potrebe ili vam se kombiniranje namještaja baš i ne mili, inspirirajte se već složenim primjercima dnevnih soba izloženim u trgovini i onaj u kojem se osjećate „svoji“ jednostavno izaberite za kući!

Izbor i cijenu pogledajte ovdje.

Zadar

Svoju turističku atraktivnost Zadar gradi i na spoju nautičkog turizma, raznovrsnih oblika smještaja i ugostiteljske ponude, ambijenta, prekrasnih plaža i šetnica, izleta u bližu i dalju okolicu, zanimljivih kulturno-umjetničkih i zabavnih događanja te osobito vrijednih kulturno-povijesnih spomenika. Povijesni dio grada Zadra neodoljiv je za sve poštovatelje i ljubitelje povijesnih spomenika i kulturne baštine. Svakako valja vidjeti crkvu sv. Donata, simbol grada, te zadarske muzeje: Arheološki muzej (osnovan 1830.), jedan od najznačajnijih u Hrvatskoj, s 80-ak tisuća predmeta od kamenog doba do kraja srednjeg vijeka, zatim Narodni muzej s Galerijom umjetnina i Prirodoslovnim odjelom, Pomorski muzej koji prikazuje razvoj pomorstva u sjevernoj Dalmaciji, te Stalnu izložbu crkvene umjetnosti s oko tisuću vrijednih predmeta iz minulih stoljeća, poznatu pod popularnim nazivom Zlato i srebro Zadra. U brojnim zadarskim restauracijama i konobama treba kušati domaće specijalitete, a među pićima ističe se čuveni liker maraskino. To jedinstveno piće još je u XIX. st. bilo omiljeno na europskim dvorovima (London, Beč, Moskva), a u Zadru se proizvodi od 1821.

Stari grad na zaštićenom poluotoku s dobrom prirodnom lukom imao je povoljne mogućnosti za uspostavu prometnih veza sa zaleđem. U Zadru je bio najpovoljniji spoj težih pučinskih plovidbenih ruta iz Ravenne, Venecije ili Trsta s istočnojadranskim sustavom kanalskih plovidbenih smjerova. Teži uvjeti plovidbe jedrenjaka na otvorenome moru s obzirom na kanalsku navigaciju istaknuli su Zadar kao luku odmora, popravka i opskrbe brodova. S razvojem parobrodarstva i brodova na motorni pogon, zadarska luka postaje tijesnom i plitkom za velike brodove. Koncentracijom prometa u sjevernojadranskim lukama i razvojom Splita i Šibenika, Zadar gubi prednost razmjerno lakih veza sa zaleđem. Izgradnja prometnih veza (Jadranska autocesta, 1959.; željeznička pruga Knin-Zadar, 1966.), luka Gaženica (1968.) te zračna luka (1969.) ponovno, u novim uvjetima, ističu prednosti geografskog položaja Zadra. Položaj grada na niskom primorju znatno utječe na njegove klimatske osobine. Prosječna temperatura zraka tijekom srpnja iznosi 25 °C, a u siječnju 6,5 °C; godišnje 200 vedrih dana. Zbog klimatskih prilika prevladava mediteranska vegetacija.

Zadar i zadarska turistička regija smješteni su u samom središtu hrvatskog Jadrana, u najrazvedenijem dijelu jadranskog arhipelaga. Uokolo su, na većoj ili manjoj udaljenosti, smješteni nacionalni parkovi Plitvice, Paklenica, Krka i Kornati, parkovi prirode Velebit i Telašćica, te niz od više od 300 otoka i otočića. Prirodne ljepote, brojni zaljevi i plaže, kulturno-povijesni spomenici, raznovrsna ugostiteljska ponuda s probranim domaćim specijalitetima, sve to čini Zadar i njegovu okolicu jednim od najatraktivnijih turističkih područja u Hrvatskoj. Turizam u Zadru ima dugu tradiciju. U novijim je ljetopisima zapisano da je u lipnju 1879. skupina izletnika iz Beča posjetila Zadar; 1892. osnovano je Društvo za poljepšavanje grada (djelovalo do 1918.), a 1899. osnovano je Planinarsko i turističko društvo ”Liburnija”. Početkom XX. st., u ožujku 1902. otvoren je hotel Bristol, današnji Zagreb.

Grad i okolica imaju kvalitetne uvjete za rekreaciju i bavljenje sportom. Tu su brojni teniski tereni, igrališta za nogomet, košarku, rukomet, velike su mogućnosti za aktivnosti na vodi, jedrenje, surfing, veslanje, ronjenje, sportski ribolov.

Poreč

Poreč je turističko središte poznato po prekrasnom prirodnom ambijentu, dugoj turističkoj tradiciji, te brojnim i dobro opremljenim turističkim naseljima: Plava i Zelena laguna, Brulo, Pical, Špadići. God. 1844. parobrodsko društvo Austrijski Lloyd iz Trsta otvorilo je izletničku liniju u koju je uključen i Poreč, a već 1845. tiskan je i prvi turistički vodič grada. Osnovavši 1863. meteorološku stanicu u Poreču, markiz Polesini dao je na otočiću Sveti Nikola izgraditi dvorac u kojem su, nakon posjeta Eufrazijevoj bazilici, odsjedali mnogi odličnici.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća grad posjećuju visoki gosti: nadvojvotkinja Stephania, nadvojvoda Karlo Stephan i Karl Ludwig ili pak vojvoda od Parme, pa čak i kineski ambasador Li Fong Pao! U Poreču se podiže i prvi hotel (Alla cittá di Trieste). Prvo porečko javno kupalište podignuto je 1895. na otočiću Sveti Nikola, a 1910., istovremeno s izgradnjom prvoga velikog hotela (Rivijera), koji je na istom mjestu i danas, na južnoj strani grada uređeno je istoimeno kupalište. Od 1900., kada je donesen propis o posjedovanju cjenika za jela, pića i sobe, Poreč mnogo ulaže u turizam, a 70-ih godina postaje jedno od najprestižnijih hrvatskih turističkih odredišta. Kao turističko mjesto s najviše hotela, apartmanskih naselja, kampova, soba – Poreč turistima nudi raznovrsne sadržaje.

U mjestu postoji nekoliko stotina teniskih igrališta, fitness-centara, terena za sve vrste sportova, a nude se i jahanje, skijanje na vodi, bungee jumping, jedrenje i ronjenje. U tijeku godine održavaju se mnoge priredbe: koncerti ozbiljne glazbe (od svibnja do rujna) u Eufrazijevoj bazilici, večeri džeza u lapidariju porečkog muzeja ili pak slikovite pučke fešte u obližnjem Taru i Funtani. Kroz Poreč redovito vozi turistički vlak. Postoji i marina, dok je u obližnjem Vrsaru i sportsko uzletište »Crljenka«. Porec, grad, luka i turističko središte na zapadnoj obali Istre. Poluotok je odredio granice naselja u kojemu su i danas očuvani rimski građevni elementi: cardo-decumanus. Krajolik je niska i pitoma vapnenačka zaravan između doline Mirne na sjeveru i Limske drage na jugu.

Sportska dvorana “Žatika” višenamjenska je sportska dvorana u Poreču. Izgrađena je za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009., a svečano otvorena za Dan Grada 21. studenog 2008.[1] Dvorana je izgrađena za godinu dana, a građevina je ukupne površine oko 14 tisuća četvornih metara i ima ukupno oko 3700 mjesta. Višenamjenska dvorana sastoji se od velike dvorane s gledalištem te male i fitness dvorane.

U tlocrtnoj shemi porečkih ulica i danas se raspoznaje pravokutni raspored rimskog kastruma; potez decumanusa zadržao je karakter glavne uzdužne gradske prometnice. U VI. st. izgrađuje se kompleks Eufrazijeve bazilike. U nekoliko idućih stoljeća grad propada; obnavlja se tek potkraj XII. st.; u XIII. st. pojačava se gradski zid, a u XV. st. grad se, pred opasnošću od Turaka, ponovno utvrđuje. U XVIII. st. gradski zidovi, izgubivši svoju funkciju, postupno propadaju. U XIX. i XX. st. gradnjom nezgrapnih zgrada te osobito nasipanjem jugozapadnog dijela poluotoka, gdje je podignut hotel, narušava se homogenost gradske cjeline, a na istočnoj strani, izvan gradskih zidina, stvara se novo središte grada. Od obale, potezom nekadašnjeg rimskog carda, dolazi se do Trga Matije Gupca. S njega se desno skreće u Ulicu sv. Maura u kojoj je na južnoj strani gotička trokatnica iz XV. st., a na sjevernoj romaničko-gotička palača i nešto dalje jednokatna romanička tzv. Kuća dvaju svetaca s dva romanička reljefa svetaca u visini kata. Zapadno od Kanoničke kuće vodi uzak prolaz do kompleksa Eufrazijeve bazilike (sredina VI. st.), koji se sastoji od crkve, atrija, baptisterija i nekadašnje palače biskupije. Bogatstvom dekoracije i očuvanošću kompleks Eufrazijane jedan je od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti; 1997. upisan u UNESCO-ov registar svjetske spomeničke baštine.
Klima je vrlo blaga, bez velikih ljetnih sparina; prosječna je temperatura zraka u kolovozu, najtoplijem mjesecu, 24 °C, a u siječnju 4,5 °C. Prosječna godišnja količina oborina od 920 mm jednakomjerno je raspoređena tijekom cijele godine pa je vegetacija veoma bujna; šume borova i pinija dopiru mjestimično do mora. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, ribarstvo i turizam. Stari dio grada leži na malom poluotoku koji je od kopna odijeljen umjetnim prokopom, a s mora zaštićen otokom Sveti Nikola s kamenitom i pješčanom plažom. U lijepoj, borovima okruženoj uvali južno od grada su kupalište i prostrani kamp, a još južnije turistički kompleksi Plava laguna i Zelena laguna. Sjeverno od grada je turističko naselje Pical. Na križištu je magistralne cestovne prometnice (M2, E751) koja povezuje Poreč s Pazinom i Pulom te regionalne prometnice koja se pruža uz zapadnu obalu Istre.

Kamačnik

Izletište Kamačnik u Gorskom kotaru s restoranom, ribogojilištem i 3,5 km dugom neobičnom šetnicom punom mostova u zaštićenom prirodnom krajoliku, izazov je za svakog ljubitelja prirode. A takvi će ovdje naći još i više – kanjon Kamačnik (3 km), bogatu floru, pravu riječnu pastrvu. A sve to na dohvat ruke, autocestom do Vrbovskog u čijoj je blizini ovo turističko odredište. Tri kilometra ljepote nedirnute prirode.Kamačnik je zaštićeni krajolik svojim prirodnim ljepotama pobuđuje pozornost već dugi niz godina. Ovaj je dio prirode na području grada Vrbovsko već dugi niz godina predstavlja turističku atrakciju.

Posebna je atrakcija kanjona Kamačnik, čija je dužina od izvora do ušća 3 km, put koji vodi čas rubom stijene, čas drvenim mostovima sagrađenim iznad šumovita potoka do lijepe zelene doline, da bi se nakon još jednog kilometra među šumovitim obroncima otkrio kotao s dubokim tamnim jezercem, kraškim vrelom Kamačnika (410 m). Sam pješački put, mostići i galerije izgrađeni su 1961. Početni dio kanjona još je ljepši jer je obrastao bujnom šumom. Na samom ulazu u kanjon nalaze se ostaci stare pilane koja je izgorjela i koja ne nagrđuje prostor, već nas vraća u prošlost i daje okolišu posebno romantičan ugođaj. Tok potoka je nesvakidašnji, u izvorišnom dijelu teče nešto mirnije, dok se nizvodno od izvora preko brojnih kaskada, probija kroz uski kanjon, stvarajući brzace. Dodatnu ljepotu daje mu prekrasna modrozelena boja.
Ova je tekućica izuzetne ljepote, svaki metar njezinog toka drugačeiji je od predhodnog. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjizi Planine Hrvatske piše o Kamačniku kao o “sutjesci punoj divlje romantike”. Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijeku Dobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom i ujezeren. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala.

Kanjon se ističe bogatstvom biljaka. Na vlažnijim staništima rastu bukove šume, a na prisojnim kamenitijim stranama ima crnog graba i crnog jasena. Od ostalih biljaka tu ima i zaštićenih vrsta poput mekane veprine, lovorastog likavca, biskupske kapice, šumske urodice i sl., raznih vrsta paprati I šaševa. Na močvarnom tlu raste trava beskoljenka. Posebno je ekološki vrijedan dio područja podno zaselka Japići gdje bočno bujični potoci utječu u Kamačnik, a obronci su obrasli šikarama vrbe i šumarcima crne johe. Izvor samog Kamačnika još nije dovoljno istražen, ali je zanimljiv zbog endemične podzemne faune. Tako je nađen endemični podzemni račić, a potok je poznat i po populaciji riječne pastrve. U okolišu se zadržavaju i šareni daždevnjaci, a ponekad doleti i siva čaplja.
Na mjestu gdje Kamačnik ulazi u Dobru, nalazi se ugostiteljski objekt koji gostima nudi odmor uz domaću hranu i piće.
Do samog se ušća može doći automobilom, a blizina željezničke postaje i autoceste Rijeka-Zagreb, izlaz Vrbovsko, omogućuju jednostavan i brz pristup ovom fenomenu prirode.
Svaki dolazak u Kamačnik mora u duši probuditi osjećaj ljubavi prema prirodi i blagu koje ona nesebično dijeli sa nama. Prekrasni zaštićeni krajolik Kamačnik je nezamjenjivo mjesto za druženje ljudi koji u prirodi vide onaj pravi i stinski odmor.Zvukovi koji se prostiru kanjonom te lijepe riječice su jednostavno neponovljivi i svakom ljubitelju prirode nude ono što u vrevi grada sigurno neće naći.

Lonjsko Polje

PP Lonjsko polje smješten je u središnjem dijeli Republike Hrvatske, omeđen padinama Moslavačke gore i autocestom Zagreb-Slavonski Brod sa sjeverne, a rijekom Savom s južne strane. Na površini od 50.650 ha smjenjuju se pejzaži livada i pašnjaka s nizinskim poplavnim šumama te starim rukavcima (mrtvajama). No, osim svojih izuzetnih prirodnih odlika ovaj park prirode posjeduje i vrijednu kulturnu baštinu, posebice specifično graditeljstvo, folklor, obrt i pučko stvaralaštvo. Stoga je unutar njega vrlo važno očuvati i njegovo kulturološki identitet. Ovo veliko, nizinsko, poplavno područje rijeke Save, s pritocima Lonjom, Strugom, Pakrom Ilovom, Trebežom, Česmom i mnogim manjim pritocima čini ovaj prirodni krajolik jednim od najvrednijih močvarnih područja u Europi.

Park prirode Lonjsko polje obuhvaća površinu 506,50 km2. Ističe se velikim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta, a zanimljiva je i arhitektura posavskih drvenih kuća, koje su zbog svoje ljepote, očuvanosti i brojnosti pravi spomenik graditeljske baštine. Pojedinačni su prostori unutar parka prirode (ornitološki rezervati Rakita i Dražiblato) pod još strožim režimom zaštite. Močvarne livade, šume jasena, vrbe i topole tog rezervata značajne su za gniježđenje pataka, dok se u poplavnim hrastovim šumama, livadama i pasištima Lonjskog polja susreću rijetke europske životinje (orao štekavac i orao zmijar, siva i bijela čaplja, crna roda i dr.). U tom poplavnom području, gdje se visoke vode zadržavaju i do šest mjeseci, jedno je od najvećih mrestilišta šarana u Europi. Brojne su i druge tipične životinje za taj prostor (autohtona svinja, divlje svinje, konj hrvatski posavac, jeleni, srne, vidre, dabrovi, divlje mačke).

Promatranje ptica, biciklizam, šetnje, vožnja čamcima, jahanje konja, kupanje te ograničeni lov i ribolov temeljne su rekreacijsko-sportske aktivnosti. Gastronomska ponuda (riblji paprikaš, tzv. krapec na procep, gulaš od divljači i dr.), izleti i fotosafari u Lonjskom polju ostavljaju nezaboravan dojam. Što se tiče graditeljstva ovog područja, ono je zaista specifično. Odnos kuće prema rijeci uspostavljen je položajem građevine (kuće) uzdužnom duljom protegom okomito na riječni tok, a pročeljem okrenutim na vodu. Odnos prema poplavi uspostavljen je podizanjem građevine na temeljne stupiće (bapke) i u pravilu građenjem jednokatne građevine. Katni prostor je uvijek bio siguran od poplava. Trijem u prizemlju nazivan je ”pristašekom”, a naziv je vjerojatno potekao iz sojeničkih vremena. Tradicionalna posavska kuća građena je redovito od hrastovine. Temeljni okvir ”podsek”, s gredicama ”poprečnjakima”, nosi stijene od planjki povezane uglavnom na preklop ”hrvacki vugel”, u novije vrijeme ”njemački vugel”. Iznutra je kuća nabačena ilovačom pomiješanom s vodom i pljevom. Na podovima je ”klak” od zemlje ”žutulje” s dodatkom volovske krvi za površinsku čistoću. Pokrivena je drvenom šindrom. Ovakva kuća sabire u sebi prostorne odrednice čovjeka i mjesta.

Posebnu ulogu u Lonjskom polju ima i selo Čigoč. Interes istraživača selo je privuklo zbog velikog broja gnijezda roda kojih u selu ima preko 70. Ovo područje vidi priliku u razvoju seoskog turizma i prodaji vlastitih proizvoda koji zbog čistog okoliša mogu dobiti oznaku bio-proizvoda. Vrlo dobar primjer ovakvih sačuvanih tipova kuća je ruralna cjelina sela Krapje, na samoj obali Save. Stručnjaci koji rade na proučavanju arhitektonskog fenomena Krapja, istodobno rade i na projektu očuvanja tog kompleksa. Budući se ono nalazi u neposrednoj blizini ornitološkog rezervata Krapje Dol i da se nalazi u središtu PP Lonjsko polje, stručnjaci se nadaju da će Krapje biti uvršteno u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Elafitski otoci

Elafiti su najjužnija skupina nekoliko manjih i vecih otoka Jadranskog mora. Medu starijim mještanima može se cuti naziv i Jelenski otoci zbog starogrcke rijeci ”Elafos” (Jelen). U spisima ovaj otocni niz prvi puta spominje Plinije Stariji jer je niz bilo znacajno geografsko uporište grada Dubrovnika u pomorstvu. Stari Dubrovcani naseljavali bi nekoliko vecih otoka cime bi nesmetano mogli kontrolirati pomorske putove iz smjera sjeverozapada prema samome gradu, a sa druge strane prema otvorenom moru. Od otoka koje nisu u sklopu Elafita znacajan je i Lokrum nešto južnije od Dubrovnika. Elafiti su Kolocepskim kanalom odvojeni su od kopna. Jaki vjetrovi koji pušu upravo u ovome kanalu takoder su bile jedna vrsta zaštite za brodove koji su željeli osvojiti grad Dubrovnik. U Elafitske otoke od smjera sjeverozapada prema jugoistoku spadaju otoci Olipa, Jakljan, Tajan, Crkvina, Golec, Kosmec, Mišnjak, Šipan, Ruda, Lopud, Sv.Andrija, Kolocep te Daksa.

Ljepota mjesta Šipanska Luka poznata je i po nekoliko srednjovjekovnih spomenika Hrvatske kulturne baštine.
Šipan- najveci i najnaseljeniji otok Elafitskog arhipelaga površine 16,5 km2, sa najvišom tockom Velji Vrh (243m). Na sjeverozapadnom dijelu smještena je Šipanska luka u prostranom zaljevu koji nauticarima pruža sigurno sidrište za brodice te pravo mjesto za opuštanje i odmor upravo zbog izoliranosti od obale. Na južnoj strani pristaništa gostima i turistima se uz ponudu privatnog apartmanskog smještaja pruži mogucnost odsjedanja u hotelu. Takoder izgradeno je i pristanište za jahte. Ljepota mjesta Šipanska Luka poznata je i po nekoliko srednjovjekovnih spomenika Hrvatske kulturne baštine. Istice se zgrada Kneževog Dvora iz XV.st, crkva Sv.Duha te na Veljem Vrhu crkva Sv.Petra. Obje datiraju iz XVI. stoljeca. Uz dvije crke u mjestašcima Pakljenoj te Šilovu Selu otok je u prošlosti poznat po brojnim ljetnikovcima koji su gradili Dubrovacki plemici tokom XV.st.
Na južnoj strani otoka nalazi se naselje Sudurad. Danas poznato kao trajektno pristanište i veza sa kopnom, a u XVI. st. po dubrovackom nadbiskupu, humanistu te bliskom Michelangelovom prijatelju Ludovicu Beccadelliju. Obitelj Skocibuha 1539. je izgradila rezidenciju dubrovackih nadbiskupa, u sklopu koje je Beccadelli okupljao i vodio brojne znanstvene skupine ucenog kruga ljudi sa šireg Dubrovackog podrucja. Na Beccadelijevoj rezidenciji danas je vidljiva spomen ploca, a takoder su pronadeni spisi iz XVI. st. u kojima Michelangela poziva u posjet gradu Dubrovniku te otoku Šipanu. Nekoliko godina nakon Beccadelijeve smrti u sklopu rezidencije izgradena poznata obranbena kula.

Lopud- idealna destinacija za sve ljubitelje naturalnog turizma. Bujna sredozemna vegetacija, plaže, toplo more i lagani povjetarac vjetra Lopudu daju draz onog istinskog odmora. Na otocicu koje broji 269 stanovnika nema motornih vozila. Turistima je poznat po Lopudskom i Šunjskom zaljevu. Brojni vrtovi i kamene kuce uz cestu kao da su isplepletene u paukovu mrezu bujne borove vegetacije. Takoder neizostavani su i cempresi koji kao da se skrivaju na tom prekrasnom malom otocicu. Lopud je idealna destinacija za sve ljubitelje naturalnog turizma
Lopudske ljepote privukle su stare grke i rimljane koji su sagradili Lafotu, maleno naselje u sklopu svoje kolonije širenja i osvajanja novih teritorija duž Jadranskoga mora. Nekoliko stoljeca potom franjevci su neposredno iznad Lopudskoga zaljeva 1483. sagradili crkvu te samostan Sv. Marije od Špilice. Pocetkom XIX.st. franjevacki samostan je napušten. Šetnjom uz zaljev mogu se primjetiti ruševine tvrdave s kulom u svrhu zaštite od napada s mora. Nezaobilazan crkveni detalj i blago predstavljaju slike trojice talijanskih autora, flamanca i hrvata Nikole Božidarevica iz XVI.i XVII.stoljeca. Pred najezdom Turaka na Hrvatsku obalu vecinu stanovništva otoka u XV.st. cine izbjeglice susjednih otocja i gradova.
Na susjednoj strani otoka nalazi se prekrasna pješcana plaža zaljeva Šunj sa sidrištem. U zaljevu turisti i gosti nauticari mogu bezbrižno uživati u blagodatima plaže i cistog mora upravo zbog pristupacnosti i položaja zaljeva. U XII.st. iznad zaljeva podignuta je crkva Gospe od Šunja s prepoznatljivim oltarnim duborezom te slikama. Kameni lavovi dopremljeni su u XVII. st.iz Engleske od strane dubrovackog trgovca Mihe Pracata.
Kolocep- maleni otok površine 2,35 km2 koji broji 175 stanovnika isprepleten je bogatom poviješcu. U zaseocima Gornjem i Donjem Celu mještani se i danas pretežno bave ribarstvom. Najveci izvor prihoda je upravo u ljetno doba kada otok zaživi. Idealan je za obiteljski turizam. Svakako preporucamo vecernju šetnju s pogledom na zalazak sunca uz nezaobilazan šum mora i laganog povjetarca. U Donjem Celu pronadeni su fragmenti starohrvatske pleterne ornamentike. Starohrvatske crkvice Sv.Srd (IX.st.), Sv.Nikola i Sv. Trojstvo (kraj XI, i pocetak XII.st.) spomenici su kulture Kolocepa s ponosom mještana na sacuvanu ornamentiku fragmenata. Takoder pronaden je i sacuvan statut otoka iz kraja XIII.st., te obrambene kule od najezde Turaka kao i na stalim otocima Elafitskog arhipelaga.
Daksa- najjužniji u nizu Elafitske otocne skupine je otocic sa istoimenim svjetionikom. Svjetionikom se tradicionalno obilježava ulazak u luku dubrovacku te grad dubrovnik. U XII.st. kao i na ostalim susjednim otocima franjevci grade samostan. Nažalost najezdom Francuza biva porušen, a na njegovom mjestu sagradena je kamena utvrda. U spomen žrtvama partizanskih napada 1944.godine Republika Hrvatska podiže spomenik sredinom 1994.godine.

Samobor

Samobor je grad bogate povijesti. Svake godine već poznata i nezaobilazna tradicija je Samoborski fašnik, vikend ideja koja se ne propušta. Narodna predaja, inače, kaže kako je fašnik “god” – ili praznik – svih muškaraca. U samoborskom kraju na pokladni se utorak priređuje svečani ručak, najčešće purica s mlincima, te se obilno zalije vinom. Kao desert služe se, dakako, krafne, ili kako vele – “krafli”. Sve je počelo u dvadesetim godinama 19. stoljeća. Rijetki pisani dokumenti iz tog doba pokazuju da se na ulicama tada malenog Samobora održavalo fašničko veselje, te da se u općinskom nagistratu održavao ples pod maskama. U Samoborskom muzeju čuva se, primjerice, zapisnik sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, gdje jedan lokalni gostioničar traži da mu se iznajmi njihova dvorana za fašnički bal, s napomenom da je istu već koristio godinu dana ranije. To je, zapravo, prvi pisani dokumenat o samoborskom fašniku, iz kojeg je razvidno kako je on održan već 1827. godine. Vjerojatno, održavan je i ranije, ali o tome nema pisanih dokaza.

U gradu Samoboru danas živi oko 15.000 stanovnika, a nastao na mjestu sutoka dvaju krakova potoka Gradne (Rudarske i Lipovečke), na prijelazu iz nizine u gorje i raskrižju povijesnih puteva. U širem – administrativnom smislu Grad Samobor je prostor između rijeke Save i najviših vrhova Samoborskog gorja gdje živi oko 35.000 stanovnika. Ovo je područje svojevrsnih vrata između istoka i zapada, među Zagrebačkom gorom i Samoborskim gorjem. Izražena je razlika između brdskog i nizinskog predjela. Rijetka naseljenost i očuvana prirodna sredina osobine su brdskog dijela, a urbanizirani gusto naseljeni nizinski dio omogućio je koncentraciju industrijskih i obrtničkih djelatnosti. Položaj u prostoru namijenio je Samoboru bogatu povijest. Nalazimo tragove prvog čovjeka na zemlji, iz razdoblja Rimskog carstva, naseljavanja Slavena i novijih zbivanja. Najbolji pregled povijesnih zbivanja predočen je u geološko-arheološkoj, kulturno-povijesnoj i drugim specijaliziranim zbirkama Samoborskog muzeja. Stanovništvo ovog kraja i njegova prostorna disperzija odraz su isto tako povijesnih zbivanja, prirodnih osobina i prometne povezanosti.
Tradicija i posebnosti Samobora:
Tradicijsko gospodarstvo zasnovano na poljoprivredi (zemljoradnja i stočarstvo) ustuknulo je još u prošlosti pred potrebama novog vremena. U povijest gospodarstva ovog kraja spada i rudarenje, obrada metala, prerada kože, stari oblici proizvodnje i prerade tekstila, pa i proizvodnje kristala. Suvremene potrebe uvjetovane promijenjenim načinom života i novim tehnologijama donijele su u ove krajeve nove i brojne gospodarske djelatnosti. Ističu se razne vrste obrta, industrije i usluga (naročito ugostiteljstvo i trgovina). Na brojnim samoborskim potocima bilo na svakih stotinjak metara po jedna vodenica. Drvene, malene, ljupke, danonoćno su se s vodom grlile, kukuruz i pšenicu seljacima mljeli žrvnjevi. Danas je sačuvana samo jedna- Grdanjci. U međuvremenu svakako razmislite i o kremšnitama, zaštitnom znaku svih posjetitelja u grad.
Samoborske kremšnite- prije polaska u Samobor skoro svatko spominje kako će obići ponešto, ali nipošto neće zaobići ili, ne daj Bože, zaboraviti slast čuvenih samoborskih kremšnita. Možda će netko tvrditi kako je kolač kolač. Kako je kremšnita jednostavno tanko lisnato tijesto gore i dolje, a između drhtava zlatnožuta slatkoća. Možda će stoga mnoge domaćice i same pripremiti kremšnite i ponuditi ih svojima u slast… ali nepci pravih znalaca otkrit će tek u samoborskim kremšnitama ono nešto… Što? Nešto neizrecivo, ali jedinstveno.
Možete imati drevne recepte za izradbu ovih poslastica, možete pribaviti najbiranije namirnice, ali nije to-to! Ljubazne pripremačice pravih samoborskih kremšnita rado će Vas uputiti u najveći dio načina pripremanja ovog vrsnog kolača, no malu – veliku tajnu ipak će sačuvati kako biste u samoborskoj kremšniti otkrivali što je to što ju razlikuje od drugih i sličnih. U tome je draž, samoborske kremšnite uistinu samo u Samoboru. Toliko su poznate da u mnogim gradovima vole istaknuti ime ovog kolača sa “samoborskim” dodatkom, ali ubrzo biva razotkriven surogat. Samoborske kremšnite spominju se u svim krajevima Europe. U Samoboru su najtraženiji kolač, čeka ih se u redovima, puna kutija se obavezno nosi kući, na radost svojima. Prava princeza samoborskih kolača.

Stari grad Samobor- nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju (ostale su samo zidine). Izgradili su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. god. Od tih najstarijih dijelova očuvana je samo još branič-kula. U trećem desetljeću 16. st. grad se počinje pregrađivati. Sa Starog grada pruža se pregledan pogled na Samobor i okolicu. Najkraći put od trga do Starog grada vodi ulicom sv. Ane ili Jurjevskom do Anindola (15 min.) odakle se održavanom pješačkom stazom stiže za oko 15min do ulaza negdašnje plemićke utvrde.
Anindol- najljepše samoborsko šetalište i šumovit park nalazi se na brdu Tepec. Tu je kapelica sv. Ane (po kojoj je šetalište dobilo ime), a nešto više prema vrhu brda sv. Juraj. Šikaru, koja je nekad prekrivala današnji park Anindol dao je 1883. god očistiti i urediti (zasaditi crnogoricu i bjelogoricu, grmlje, napraviti šetnice, posaditi cvijeće itd.) načelnik grada Šmidhena. Iznad kapelice sv. Ane uređeno je plesalište (”tanc-plac”), a između sv. Jurja i sv. Ane prigodom proslave 1900. god. spasenja po Isusu Kristu, podignut je 1933. god. kameniti Križni put s 14 postaja urešen reljefnim slikama i kalvarijom.

Šetnja ulicama uz potok Gradinu- prostorno povezuje Stari grad Samobor, šetalište Vugrinščak, Muzej, Trg kralja Tomislava i Trg Matice hrvatske koji je krajnja istočna točka najinteresantnije gradske šetalačke rute. Gradna izvire u Samoborskom gorju na dva mjesta: jedan joj je izvor kod sela Lipovca i do grada protječe Lipovečkom dragom, a drugi iza sela Rude te protječe Rudarskom dragom. Kod crkve sv. Mihalja na zapadnom ulazu u Samobor ta se dva rukavca sastaju i združeni teku kroz središnji dio grada prema Savi. Gradnu premošćuju mnogi mostovi i mostići od kojih je najznačajniji onaj koji povezuje Trg kralja Tomislava i ulicu Ivana Perkovca (jednu od najaktivnijih trgovačko-ugostiteljskih gradskih žila kucavica). Taj most izgrađen je 1906. god. iz armiranog betona po sistemu Luipold. U ono doba po načinu izgradnje i materijalu bio je drugi most te veličine u Europi.

Terme Tuhelj

Terme Tuhelj smještene su na samom izvoru termalne vode i ljekovitog blata i okružene su zelenilom netaknute prirode zagorskih brežuljaka. Udaljene tek 40-tak kilometara od Zagreba nude bogatu turističko-ugostiteljsku ponudu za aktivan odmor ili opuštanje i obnavljanje u izvornoj prirodi.
Termalna voda, prirodno ljekovito blato, masaže i saune, vanjski i unutarnji bazeni, izbor sportskih terena (tenis, košarka, nogomet, stolni tenis, fitness i sportska dvorana, mini golf), dvorac Mihanović iz 18.st, kongresni centar, bogati animacijski program i netaknuta priroda i mir Hrvatskog Zagorja pružaju odmor, zabavu ili rekreaciju. Animacijski tim Terma Tuhelj nudi Vam tjedni program zabave i doživljaja – pješački pohodi Zagorskim bregima s vodičem, večernji pohodi s bakljama, jutarnja gimnastika, igre na vodi, degustacije vina u dvorcu Mihanović, noćna kupanja, radionice, izleti, paintball. Hotel nudi udobnost 138 soba s 300 ležaja. Sobe su jednokrevetne, dvokrevetne i hotelski apartmani. 92 sobe su standardnog uređenja, a 46 soba novouređeno je na visokom nivou u 4 boje. Seminarske dvorane razlieite veličine nalaze se u hotelu i baroknom dvorcu Mihanović udaljenom tek 50 m od hotela. Plavi salon prima do 120 osoba, Zeleni salon 15 osoba, Protokol dvorana 15 osoba, Vinoteka 50 osoba. Dvorac Mihanović sadrži i dva manja salona za radne sastanke i poslovne ruekove u privatnosti. U hotelu je dvorana koja prima do 300 osoba, dvorana za 40 osoba i poslovni apartmani za manje radionice ili poslovne sastanke.

Rekreacijski centar Terma Tuhelj- nudi široki izbor sportskih terena – bazeni (plivački bazen dug 25m), sportska dvorana, travnato nogometno igralište, betonsko polivalentno igralište, 4 teniska terena, košarkaško igralište, igralište za odbojku, 2 mini golf terena, 4 staze za bočanje i stolni tenis. U blizini hotela uređene se pješačke staze prirodom, a svake nedjelje mi Vas vodimo na pješački pohod s vodičem u obilazak zelenila do obližnje crkvice i vidikovca.
Barkni dvorac Mihanović– u suvremeno opremljenim salonima protkanim duhom prošlosti nudi Vam se mogućnost da organizirate jedinstvene poslovne susrete, kongrese, prezentacije i svečane prigode. Dvorac iz 18. stoljeća bio je dom autora hrvatske himne Antuna Mihanovića. Lutajući zagorskim bregima Mihanović je opjevao našu domovinu i prekrasan kraj u kojem je često boravio u gostima kod svoje sestre, udate za vlasnika dvorca grofa Brigljevića. Oduševit će Vas ponuda prostora, prilagodljivost, opremljenost i mir koji Dvorac Mihanović pruža svojim posjetiteljima.

Dvorac raspolaže sa četiri salona koji primaju od 15 do 100 osoba, restoranom i dva manja salona za poslovne ručkove u privatnosti. Plavi salon se može podijeliti u tri sale. Veća sala prima do 60 osoba, dok dvije manje mogu primiti do 20 osoba. Vinoteka dvorca prima grupe do 40 osoba. Á la carté restoran Dvorca Mihanović nudi Vam bogatu gastronomsku ponudu tradicionalnih zagorskih i nacionalnih jela. U ponudi su i večere u duhu prošlih vremena s bogatom ponudom srednjovjekovnih jela, pića i zabave gdje se jede ”kak su jeli naši stari”, pije iz glinenih vrčeva i pleše na drvenim stolovima, uz animacijski program ili živu glazbu. Da bi Vaš boravak u Dvorcu Mihanović ostao u ugodnom sjećanju, potrudit će se profesionalno osoblje Dvorca.

Zdravstveni turizam- zdravlje sigurno spada u temeljne ljudske potrebe. Zdravlje nije sve, ali sve je ništa bez zdravlja. Samo se zdrav čovjek može osjećati dobro, relaksirano, ugodno. Zdravlje treba promatrati kao jedinstvo fizičkog i duhovnog stanja, jer da bi se čovjek osjećao dobro i zadovoljno potrebno je da je fizički ali i duhovno zdrav. Turizam i zdravlje odavno su vezani, još od vremena starog Rima, kada su i prvi poznati podaci o zagorskim toplicama odnosno termama.
Welness turizam- u zadnjih deset godina wellness se u svijetu razvija kao filozofija – životni stil, kojeg usvaja sve više stanovnika, a zasniva se na ideji o usvajanju navika koje pozitivno utječu na podizanje kvalitetet življenja i cjelokupno zdravlje pojedinca i zajednice. Wellnes je shvaćen kao način života, wellness je životni stil koji je orijentiran na fizičko, psihičko, duhovno i socijalno zdravlje pojedinca.Već prije prihvaćena je definicija zdravlja po kojoj zdravlje nije samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, već i stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja. Tjelesno zdravlje podrazumijeva izbor zdravog načina življenja kroz svakodnevno vježbanje, kretanje, zdravu prehranu i opuštanje. Aktivnostima u slobodnom vremenu čovjek treba stimulirati sve svoje pozitivne snage (fizičke i duhovne), a destimulirati sve negativne snage i tako stvarati harmoničnu ravnotežu tijela i duha čovjeka s okolinom. To je najbolja preventiva od bolesti, trend medicine 21. stoljeća. Psihičko, mentalno i duhovno zdravlje odnosi se na proces stvaranja, razvijanja i održavanja zdravih individualno prilagođenih navika, osobnih stavova i mogućnosti za promjenu. Ukratko živjeti kvalitetno znači živjeti dobro, slobodno, zdravo i po svom izboru.